Prvo čitanje
Čuh klevete mnogih: “Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti.” Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. “Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!” Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vječne sramote. … (Jr 20,10-13)
MOŽE LI PROROK BOŽJI ŠUTJETI na čudne kompromise, na lažnu toleranciju, na razvodnjavanje vjere i morala? Političko i društveno stanje u vrijeme djelovanja proroka Jeremije bilo je korumpirano, sklapali su se čudni paktovi, a religijska stega bila je popustila na svim poljima, nauštrb vjere i morala. Na takvo stanje prorok nije mogao šutjeti, a svećeniku Pašhuru koji ga je dao izbatinati i zatvoriti prorok je najavio kako se više neće zvati Pašhur nego “Užas odasvud”.
Zbog govorenja istine prorok je stvorio neprijatelje protiv sebe koji su, da bi ga diskreditirali, širili laži o njemu, i tražili način kako ga se riješiti. Prorok, unatoč svemu tome, nije podlegao strahu i pritisku, nego se pouzdavao u Boga.
POUZDANJE U BOGA U TRENUCIMA NEVOLJE, DOK SE ŠIRE KLEVETE I LAŽI, JE ONO ŠTO OSIGURAVA u konačnici ZAŠTITU I IZBAVLJENJE, ali i daje prostor Božjoj istini da dođe do zavedenih.
Govoriti Božju istinu tako je potrebno i u ovo naše vrijeme, kad se mnoge temeljne istine pokušavaju razvodniti, a sve zbog nekakvih lažnih obzira… To u nekim područjima ide čak dotle da se i očiti grijeh prešućuje ili čak opravdava, a sama istina izvrće.
Tako se, slično kao u vrijeme proroka Jeremije, pojavljuju neki čudni političari koji spajaju nespojivo, neki čudni “teolozi” koji dovode u pitanje jasan nauk Crkve i jasno objavljene istine.
I ovo naše vrijeme traži Božje proroke koji se neće libiti govoriti istinu o temeljnim stvarima koje se tiču vjere i morala, a koji su pritom svjesni kako će na njih udariti s lažima i porugama iz raznih smjerova, te kako će se pojaviti i neki Pašhur iz religijskih redova…
POSTOJI LI BOŽJI PROROK U NAŠE VRIJEME?
Rekli bismo odmah u startu kako je zadaća Crkve proročka, jer joj je zadaća naviještati istinu u svijetu koji se uvijek pokušava od istine odmaknuti. Svi mi znamo što je za naš hrvatski narod značio i znači blaženi Alojzije Stepinac, i koliko njegov proročki lik i djelo još uvijek progone one koji bježe od istine.
Moglo bi se slobodno reći kako je i glas biskupa Košića ovih dana (i ne samo ovih) bio na tragu proročkog poslanja, jer se nije libio uznemiriti čudne trendove i one koji im popuštaju (a to je uvijek nauštrb vjere i morala)…
Ne može se prosperitet i blagoslov jednog naroda i države graditi popuštanjima u onome što nas udaljava od kršćanskog imena. U tom smislu biskup je bio u pravu, i jedini se usudio javno spočitnuti i upozoriti na ono što mu je kao biskupu (autorizirani Božji prorok) i temeljna zadaća.
A onima koji su se “sprijateljili” da bi osuli drvlje i kamenje po biskupu (po proročkom glasu), i koji bi ga očito, kad bi mogli, svezali i izbatinali, može se reći poput proroka Jeremije: GOSPODIN VAS VIŠE NE ZOVE PAŠHUR, VEĆ “UŽAS ODASVUD”… (vidi Jr 20, 3-4).
Pripjevni psalam: Ps 69
Po velikoj dobroti svojoj usliši me, Gospodine!
BOG USLIŠAVA ONE KOJI MU SE U SVOJOJ POTREBI UTJEČU.
Drugo čitanje
… kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… … Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. (Rim 5, 12-15)
GRIJEH IMA DALEKOSEŽNE POSLJEDICE, on je kao otrov i zaraza koja se prenosi… PA KAO ŠTO JE ZARAZA GRIJEHA PO JEDNOM ČOVJEKU ZAHVATILA SVIJET, tako se spasenje Božje PO NOVOM ČOVJEKU (Isusu Kristu), KOJE ČISTI OD SMRTNOG OTROVA, RAZLILO NA MNOGE.
Evanđelje
“Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima.” “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.” “Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. 31Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.”… (Mt 10, 26-33)
NAJVAŽNIJE JE ZADRŽATI POUZDANJE U BOGA…
DOGAĐA se da zbog nekog lažnog obzira, lažne tolerancije, ili zbog straha od nečije reakcije prešutimo istinu, ili je čak zaniječemo. Uvijek se poslije toga osjećamo loše, i nekako jadno, jer shvatimo koliko smo u tom trenutku bili kukavice. Strah je u tom trenutku bio jači i nismo reagirali kad je netko opsovao sveto Božje ime nasred ulice na sav glas. A zanimljivo, koje li drskosti, taj se nije bojao na javnom mjestu vrijeđati najveću svetinju.
Dogodilo se to svakome od nas, da smo ostali nespremni i uplašeni… Ali Božja riječ nas ohrabruje: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.” (Mt 10, 28)
Tako se otkriva kako je naše poslanje u svijetu naša svakodnevnica. Trebamo li dakle živjeti u strahu ili se suočiti s onim što nas svakodnevno potresa. Kad dopustimo strahu da vlada onda ono zlo izgleda sve veće i jače, te uvijek iznova udara (ne bi li nas u konačnici svladalo, ako mu se ne suprotstavimo istinom).
Da bismo konačno stali na kraj takvom stanju valja nam probuditi pouzdanje u Boga. U tom smislu prorok nas potiče:
Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vječne sramote. (Jr 20, 11)
A Krist je u tom smislu jasan kad kaže: “Ne bojte se ljudi.” (Mt 10, 26a).
POZVANI SMO VRATITI SE SVOJOJ PRVOJ I TEMELJNOJ ZADAĆI, svom temeljnom poslanju: BITI PROROČKI GLAS U SVIJETU… Tada ćemo primiti potrebnu Božju snagu protiv spletki i laži koje nas okružuju, i koje nam se nameću.
I najvažnije u svemu našem djelovanju: IMATI ISPRED SEBE MISAO KAKO JE NAJVAŽNIJE ONO ŠTO BOG MISLI O MENI, I KAKO JE ON SA MNOM, TE KAKO SE ON U SVEMU BRINE O MENI!
Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca (Mt 10, 31).
sa stranice dominikanci.hr
