Nedavno smo pisali o podjeli među biskupskim konferencijama diljem svijeta zbog različitog tumačenja spornog poglavlja Amoris Laetitia.
“Prva posljedica ove doktrinarne anarhije za Crkvu je podjela“, rekao je monsignor Nicola Bux, bivši savjetnik Kongregacije za nauk vjere tijekom pontifikata Benedikta XVI. To je “zbog otpadništva“, dodao je, “što je napuštanje katoličke misli, kako je definira Sveti Vinko Lerinski: quod sempre, quod ubique, quod ab omnibus creditur [ono što se vjeruje svugdje, uvijek i od svih ]„.
Sveti Vinko Lerinski (latinski Vincentius Lirinensis) redovnik, svećenik i crkveni spisatelj iz južne Galije, djelovao je u V. stoljeću. U povijesti kršćanske dogme postao je slavan po svojem djelu „Commonitorium“ („Podsjetnik“), svojevrsnom priručniku u kojem daje izvrsno obrazloženje kako sa sigurnošću možemo razlikovati pravovjerni kršćanski nauk od krivovjerja.
Za kršćansku predaju dao je ovu definiciju, koja se često navodi: „Mnogo se valja brinuti da držimo ono što se vjeruje svugdje, uvijek i od svih; to je uistinu i u pravom smislu katoličko“. („Id teneatur quod ubique, quod semper, quod ab omnibus creditum est“) Vinko spominje naputak pape Stjepana i ističe neke njegove važne misli: „Ne smije se uvoditi ništa novo što bi bilo u suprotnosti s onim što nam je predano… Pobožnost ne dopušta ništa drugo nego da sve ono što smo primili od otaca bude predano djeci s istom vjernošću… Vjeru ne vodimo tamo kamo bismo htjeli, već je slijedimo kamo nas ona vodi… Svojstveno je kršćanskoj skromnosti i promišljenosti potomstvu predati ne vlastito, već sačuvati ono što smo primili od prethodnika.“
Mons. Bux je upozorio da Crkva “ne može vjeru mijenjati i istovremeno tražiti od vjernika da joj ostanu vjerni”.
Daljnji problemi odnose se na svećenike koji se suočavaju s dvosmislenošću zbog promjena u praksi, s biskupima koji izvještavaju o mnogim slučajevima duboke konfuzije, kao i pitanjima poslušnosti i savjesti. Nekoliko je svećenika navodno napustilo službu jer su odbili po savjesti dijeliti Svetu pričest razvedenim i ponovno ‘vjenčanima’ vjernicima u drugom ‘braku’ koji ne žive u čistoći.
No ovdje je ključni problem što papino stajalište nije jasno. Iako je prošle godine podupirao direktivu argentinskih biskupa koji se zalažu za dijeljenje svete pričesti nekim razvedenim i ponovno vjenčanim vjernicima, a prije nekoliko mjeseci napisao pismo u kojem zahvaljuje malteškim biskupima za njihove smjernice o tumačenju dokumenta Amoris Laetitia, još uvijek nije objavio službeno stajališta, iako je ono i formalno zatraženo od strane četvorica kardinala.
Papa je zatražio i od kardinala Müllera da ne odgovori na njihova ‘dubia’, ali je u intervjuu rekao da neki, “kao i kod određenih odgovora na Amoris Laetitia, vide sve samo crno ili bijelo, umjesto da radije znaju razlučivati u rijeci života. Ali te kritike- ako nisu od zlog duha- pomažu. Neka vrsta rigorizma proizlazi iz želje da se sakrije vlastito nezadovoljstvo koje se skriva pod oklopom“.
Govoreći prošle godine na jednoj konferenciji, nadbiskup Bruno Forte, koji je bio posebni tajnik Sinode o obitelji, iznio je neke od papinih komentara tijekom Sinode koji pokazuju njegov stav.
“Ako izričito govorimo o pričesti za razvedene i ponovno vjenčane, ne znate kakav ćemo užasan nered stvoriti“, rekao je nadbiskup Forte citirajući papu, te dodao: “Zato nećemo govoriti jasno, djelujte kao da premise već postoje, a ja ću onda izvući zaključke.“
Sadašnja situacija uzrokuje široko rasprostranjenu nelagodu, frustraciju i ljutnju. Njemački katolički novinar Peter Winnemöller, koji piše za austrijsku web stranicu Kathnet, rekao je kako je teško vjerovati da je ova “apsurdna situacija” ono na što je papa Franjo mislio kada je govorio o želji za decentralizacijom Crkve.
“Vrijedni prijedlozi”, doneseni na Sinodi u svrhu jačanja sakramenta ženidbe i obitelji “nažalost u potpunosti potkopava” (8.) poglavlje Amoris Laetitia i njegovo “problematično tumačenje”, dodao je, a papa to pogoršava “ne objavljujući obvezujuću odluku”.
