Ostaje nejasno čak i nakon tjedan dana medijskih intervjua, što točno misli novoizabrani kardinal Fernández. (Ili samo ne želimo shvatiti…)
Papa Franjo je 1. srpnja imenovao svog bliskog suradnika, nadbiskupa Victora Manuela “Tucho” Fernandeza, za sljedećeg prefekta Dikasterija za nauk vjere (DDF). Samo osam dana kasnije, Papa je na svom nedjeljnom Angelusu 9. srpnja objavio da će njegov dugogodišnji pisac iz sjena i teološki savjetnik također biti među grupom novih kardinala koji će biti imenovani na nadolazećem rujanskom konzistoriju.
Između ova dva značajna razvoja u crkvenoj karijeri argentinskog teologa, koji će krajem ovog mjeseca navršiti 61 godinu, izabrani kardinal Fernandez imao je mnogo toga za reći.
Argentinski prelat izveo je nešto poput medijskog napada, dajući nekoliko opsežnih intervjua na raznim portalima, katoličkim i svjetovnim, poput španjolske InfoVaticane (5. srpnja), američke katoličke web stranice Crux (7. srpnja), argentinskih novina Clarin (8. srpnja) i vlastite Vatican News Svete Stolice (8. srpnja). Novoizabrani kardinal Fernández također je dao komentar National Catholic Registru, te je otvorio svoje osobne stranice na društvenim mrežama kako bi podijelio svoje stajalište o svom imenovanju – i također se obratio kritičarima.
U tom procesu, “Tucho,” kako argentinski prelat potpisuje svoju korespondenciju, pružio je određenu jasnoću o tome kako će voditi DDF, kao i svoje šire teološke obveze, pa čak i specifične poglede na pitanja poput blagoslova istospolnih odnosa i inkulturacije — ali također i jasnoću o tome gdje nejasnoće u vezi s njegovim mišljenjem i mandatom još uvijek ostaju istaknute, i prema tome kamo bi sukcesivna medijska i teološka ispitivanja trebala ići.
‘Drugačiji’ DDF — ali kako?
U prilično neobičnom osobnom pismu koje je papa Franjo poslao nadbiskupu Fernándezu, a koje je pratilo vatikansku objavu DDF-a, Papa iznosi niz značajnih, iako pomalo nerazrađenih stavova o zadatku koji povjerava svom štićeniku.
No, bez dodatnih pojašnjenja iz Vatikana o nekima od ovih točaka, glavni tumač pisma bio je sam argentinski teolog, koji je u svojim medijskim istupima rekao da mu je Papa rekao da će napisati pismo kako bi “pojasnio značenje moje misije” nakon što su o tome njih dvojica osobno razgovarali (zapravo, neki su nagađali da je nadbiskup Fernández “duh” sam napisao pismo).
Povezujući točkice između svojih različitih intervjua, nadbiskup Fernández iznio je pomalo nepotpuno, pa čak i proturječno razumijevanje onoga što je njegov mandat – i kako se on zapravo razlikuje od prijašnjih razumijevanja misije i svrhe jednog od najstarijih ureda Kurije.
Na primjer, kada ga je InfoVaticana upitao o Papinoj kritici “nemoralnih metoda” koje je koristio DDF “u drugim vremenima,” kada se “umjesto promicanja teološkog znanja, težilo mogućim doktrinarnim pogreškama,” nadbiskup Fernández izričito je povezao ovaj problematični pristup s “mučenjima i smrću” disidentskih teologa, vjerojatno u razdoblju kada je DDF bio poznat kao Inkvizicija.
Stoga se čini kako je Papina sljedeća rečenica- da je ono što očekuje od nadbiskupa Fernándeza na čelu DDF-a “sigurno nešto sasvim drugačije”- u suprotnosti s ovim metodama prisilnog nasilja od prije nekoliko stoljeća.
Međutim, u drugim slučajevima, izabrani kardinal Fernández pokušao je implicirati da bi se “drugačiji” pristup koji očekuje Papa trebao suprotstaviti daleko novijim i daleko manje očigledno “nemoralnim” praksama DDF-a.
Na primjer, u intervjuu za Crux, istaknuo je da njegovo imenovanje ne treba shvatiti kao prijekor njegovom neposrednom prethodniku, kardinalu Luisu Ladariji, jer Španjolac zapravo nije “nikoga osuđivao” te da su godine njegovog prethodnika kao prefekta već “proizveli promjenu”. Ali navodeći potrebu za kontinuiranom transformacijom DDF-a, nadbiskup Fernández primijetio je da mu je sam kardinal Ladaria prethodno rekao da je njegov rad pretežno usmjeren na pitanja “discipline” – a manje na promicanje “produbljivanja misli” i teologije, a to je upravo ono za što ga je Papa i zadužio.
Uzete zajedno, izjave izabranog kardinala mogle bi se smatrati impliciranjem neke vrste veze između “nemoralnih metoda” godina inkvizicije i stalne uloge DDF-a u pružanju discipline i ispravljanja svojeglavih katoličkih teologa i svećenika – ili, u najmanju ruku, njegove bi primjedbe mogle nastaviti davati pokriće komentatorima koji bi željeli unaprijediti ovu ideju.
To je čudna jukstapozicija, jer kao što nadbiskupove vlastite riječi sugeriraju, kardinal Ladaria je mogao izvršiti ulogu koja je prvenstveno bila disciplinarna, a da u isto vrijeme nije bila nepotrebno osuđujuća.
Možda još značajnije, sugerira razumijevanje odnosa između učenika vjere i evangelizacije koje se razlikuje od vatikanske linije od Drugog vatikanskog sabora.
Kao što je već istaknuto, papa Pavao VI. je prije 50 godina naglasio da je uloga DDF-a obrana vjere “i sada nam je bolje” ne samo “nježno pozivati” natrag istini one koji su pogriješili, već i davati nove snage “navjestiteljima Evanđelja”. A u novoj apostolskoj konstituciji koju je proglasio u ožujku 2022., sam papa Franjo naglasio je da misija DDF-a — i novo mjesto u kurijalnoj hijerarhiji ispod novouspostavljenog Dikasterija za evangelizaciju — i dalje uključuje rad „kojim bi se osiguralo da pogreške i opasna učenja koja kruže među kršćanima, ne prolaze bez odgovarajućeg suzbijanja.”
U svojim primjedbama za Vatican News, izabrani kardinal Fernández pojasnio je da očuvanje vjere ne isključuje “budnost”, sve dok je podređena potrebi da se doktrini vjere omogući “rast u svom razumijevanju” – opet, izjava koja se može uskladiti s reformama DDF-a u postkoncilskom razdoblju.
Ali ni u jednom od gore spomenutih intervjua, nadbiskup Fernández nije svoj mandat DDF-a smjestio u kontekst kontinuiteta s ovim širim, već trenutnim pomicanjem naglaska. Umjesto toga, rekao je Cruxu da je pismo pape Franje potaknulo poruke nekih teologa koji ga smatraju glavnom “prekretnicom” u misiji DDF-a, ostavljajući dojam da on svoj mandat shvaća kao nešto kategorički drugačije od onoga što je bilo prije – ne samo drugačije iz prakse inkvizicijskog doba, nego i iz prakse njegovih najnovijih prethodnika kardinala Ladarije, kardinala Gerharda Müllera, kardinala Williama Levade i tadašnjeg kardinala Josepha Ratzingera.
Kao rezultat toga, prava priroda promjene koju namjerava donijeti je dvosmislena – osobito kada neki od ključnih načina na koje je opisao svoj mandat, kao što je promicanje “teologije usmjerene prema evangelizaciji”, kako je rekao Clarinu, nisu očigledno u skladu s načinom na koji su prethodni poglavari DDF-a vidjeli odnos između nauka i navještaja, osim ako samu evangelizaciju ne shvaća drugačije.
Zapravo, jedan odlomak iz njegovog intervjua za Vatican News, u kojem je rekao da “nikada nijedna religijska doktrina nije promijenila svijet osim ako nije postojao događaj vjere, susret koji ponovno usmjerava život”, neki su podijelili na društvenim mrežama i medijima kao da se radi o novom pristupu, dosad nečuvenom od šefa DDF-a. Zapravo, bilo je to ponavljanje učenja Benedikta XVI. u Deus Caritas Est da kršćanstvo nije proizvod uzvišene ideje, već osobnog susreta, o čemu je novinar pitao izabranog kardinala Fernándeza. Dakle, ako priznanje “prvenstva susreta” nije ono što razlikuje pristup novog voditelja DDF-a, što onda je?
Novoizabrani kardinal Fernández rekao je Clarinu da neće “slomiti ništa niti početi ispočetka”. No također je obavijestio InfoVaticana da će, à la Frank Sinatra, svoj posao kao voditelj DDF-a obavljati “na svoj način”. Kako točno izgleda njegov način i kako je “drugačiji” ostaje nejasno, što će samo još više rasplamsati zabrinutosti oko pristupa novog voditelja doktrine.
Pitanja o doktrini i autoritetu
Međutim, postoje neki aspekti načina na koji novoizabrani kardinal Fernández vidi svoju zadaću gdje je bio eksplicitniji. Na primjer, rekao je Cruxu da ozbiljno shvaća svoj zadatak da osigura “da dokumenti dikasterija i ostali ‘prihvate nedavno učiteljstvo'”, misleći pod tim na ona autoritativna učenja pape Franje.
To je “bitno za unutarnju koherentnost misli u Rimskoj kuriji”, rekao je argentinski prelat, “jer se može dogoditi da se daju odgovori na određena teološka pitanja bez prihvaćanja onoga što je Franjo rekao kao novo o tim pitanjima.” Nije dovoljno, dodao je, jednostavno upotrijebiti rečenicu Pape; ljudi moraju biti “preobraženi njegovim kriterijima”, osobito u moralnoj i pastoralnoj teologiji.
Međutim, inzistiranje novoizabranog kardinala Fernándeza na provođenju neke vrste “unutarnje koherentnosti” među vatikanskim dikasterijima (i “drugima”) moglo bi se nekima učiniti nedosljednim s nekim njegovim drugim izjavama o raznolikosti u doktrinarnim izrazima i teološkom dijalogu – da ne spominjemo njegove prethodne izjave o odbojnosti prema “disciplini”.
Nadalje, neobično je čuti njegov komentar Cruxu da Crkva ne bi trebala zatvoriti sve [u teologiji], iako se odnosi na teološku kontroverzu iz 16. stoljeća koju zapravo nije razriješio papa Klement VIII., u sadašnjem crkvenom kontekstu, unutar kojeg neki energično preispituju pitanja za koja se nekoć smatralo da ih se može riješiti učiteljski – poput nemoralnosti kontracepcijskih spolnih odnosa, postojanja moralnih apsoluta ili nemogućnosti zaređenja žena.
Nekim bi katolicima moglo biti zbunjujuće kako razumijevanje doktrine i autoriteta izabranog kardinala Fernándeza može zahtijevati tako agresivno provođenje učiteljskog učenja pape Franje dok očito dopušta moguće odbacivanje – ne razvijanje – učiteljskih učenja, na primjer, novijih papa poput sv. Pavla VI. i Ivana Pavla II.
Zapravo, čini se da izabrani kardinal hoće blagoslov istosponih veza i brak
Jedno posebno područje u kojem se naizgled raspravljalo o razumijevanju doktrine izabranog kardinala Fernándeza i kako se ono može, a kako ne može razvijati, bilo je pitanje “blagoslova” za istospolne veze, o čemu se on pozabavio u tri odvojena intervjua.
Prvo je za InfoVaticana rekao da se brak može shvatiti samo kao jedna stvar: „taj stabilni savez dvaju bića koja su različita poput muškarca i žene, koja su u toj različitosti sposobna generirati novi život. Ne postoji ništa što bi se s tim moglo usporediti i korištenje tog naziva za izražavanje nečeg drugog nije dobro ni ispravno.”
Izabrani kardinal Fernández, međutim, nastavio je rekavši da, iako se “mora posvetiti najveća pažnja izbjegavanju obreda ili blagoslova koji bi mogli povećati ovu zbrku”, blagoslov dan “na takav način da ne uzrokuje tu zbrku” bi trebao biti analiziran i eventualno potvrđen kao legitiman. Nije objašnjeno kako blagoslov veze, utemeljene na onome što Crkva uči da su nemoralni seksualni odnosi, ne bi mogao doprinijeti zabuni, iako je možda novi voditelj DDF-a mislio na blagoslov čednih istospolnih prijateljstava.
Odgovarajući na pitanje Cruxa o učenju Crkve o homoseksualnosti i braku, izabrani kardinal Fernández bio je još nejasniji. Izjavio je da “zvuči pomalo isprazno vjerovati da je nekome sve jasno u vezi s tim pitanjima”, jer nije “sve matematika” u ovim pitanjima, koja uključuju “uzbudljiv misterij ljudskih života”. Čini se da je tada implicirao da je crkveni nauk u tim područjima “poseban” te riskira da stane na put bitnom, prije nego što je zaključio da se “doktrina Evanđelja ne mijenja, ali se mijenja naše razumijevanje toga, i to dosta.”
Naposljetku, u svom intervjuu za Clarin, izabrani kardinal Fernández kritizirao je smjernice DDF-a iz 2021. u kojima se navodi da su istospolni blagoslovi nemogući jer “Bog ne može i ne blagoslivlja grijeh”, rekavši da im nedostaje Franjin miris”.
“Mislim da, bez proturječnosti onome što taj dokument kaže, ne bi bilo pogrešno ponovno ga promisliti u svjetlu svega što nas je Franjo naučio”, sugerirajući da će to pitanje ponovno razmotriti DDF pod njegovim nadzorom i da smjernice iz 2021. nekako nisu u skladu s učiteljstvom pape Franje.
Komentari novoizabranog kardinala Fernándeza mogli bi se protumačiti kao potreba da se održi integritet crkvenog učenja o seksualnoj etici uz korištenje tona s više ljubavi i dobrodošlice — ili bi se mogli promatrati kao otvorenost prema korištenju teoloških riječi i s posebnim smislom za razvoj kako bi se omogućio “pastoralni” pomak po pitanju koji omogućuje istospolne blagoslove u praksi.
Opet, kao i nekoliko drugih stvari povezanih s njegovom novom ulogom voditelja DDF-a, ostaje nejasno čak i nakon tjedan dana medijskih intervjua, što točno misli novoizabrani kardinal Fernández.
