Neki se pitaju kako to da uz milijune molitvi koje se svakodnevno prinose za Ukrajinu (zapravo milijarde diljem svijeta) Bog dopušta stalnu smrt i uništenje? To je dobro i teško pitanje.
Odgovor se traži tisućama godina u vrijeme rata, kao i u vremenima pošasti, poplava, požara, potresa, suši i gladi. Svatko tko čita psalme u Bibliji ili svakodnevno moli časoslov, zna da je to središnja jadikovka čak i u Svetome pismu. Gospodine, uzdamo se u tebe, ali jesi li doista tu za nas kada te najviše trebamo?
Psalmi su potresan podsjetnik na stvari s kojima se mnogi od nas, posebno oni koji su imali sreću godinama živjeti u relativno mirnim društvima, radije ne bi suočili– čak bi mogli imati iskušenje da ih zaniječu.
Naš Bog nije Bog koji jamči blagostanje i mir. U nekoliko se psalama hvale čuda stvaranja i podsjećaju nas da ono dobro u kojem uživamo dolazi od slijeđenja Božjeg zakona. Ali isto tako nam nikada ne daju zaboraviti da je zlo stvarno i moćno, zbog čega je Bog morao umrijeti na križu da ga pobijedi.
Kao što C.S. Lewis primjećuje u svojoj knjizi „Promišljanje o psalmima“ (eng. „Reflection on the Psalms“): „Ovi pjesnici [tj. pisci psalama] živjeli su u svijetu divljih kazni, masakra i nasilja, krvnog i ljudskog žrtvovanja u mnogim zemljama ondašnjega svijeta“. Skloni smo zanemariti da takve stvari– poput sovjetskog gulaga i kineskog laogaja („reformom kroz rad“), ropstva, žrtvovanja djece (tj. abortus) i prostitucije– još uvijek postoje. I to ne samo na dalekim mjestima nego u suptilnim– ponekad sasvim otvorenim– formama, u našem vlastitom svijetu. A takva stvari se nastavljaju događati jer se ljudska narav nije promijenila.
Svaki kršćanin se u nekom trenutku suoči sa zlom i patnjom te mora pokušati shvatiti njihov smisao. Sveti Augustin je slavno ustvrdio da zlo nema stvarnog postojanja– da je to zapravo nedostatak nekog dobra koje bi trebalo biti prisutno. To je istina na visokoj konceptualnoj razini, ali teško se zadržati na takvome promišljanju kada bombe padaju u Vašem susjedstvu. Sveti Augustin se približava našem uobičajenom iskustvu kada govori o „mysterium inquitatis“, to jest o „misteriju zla”.
U svijetu postoje mnogi misteriji, ali možda je tajna koja nas najviše intrigira ona u kojoj se pitamo zašto postoji zlo u stvaranju ako je Bog dobar. Mnogi ljudi, kao u vrijeme psalmista, jednostavno prihvaćaju da zlo postoji, a Bog ne. Neki izgube vjeru kada dožive zlo. Teško nam je u takvim trenucima– ali zapravo trebali bi znati da je tako u svakom trenutku – podnijeti punu mjeru zla oko sebe i u nama. Pa se uhvatiti u koštac s time, unatoč tome što nam to na mnoge načine može ne samo uzrokovati bol, već i izazvati sumnje.
Kada se dogode stvari poput COVID– a ili invazije Ukrajine, Bog ih dopušta jer iz toga može proizaći neko dobro. U mnogim slučajevima, dobro koje rezultira je to što smo prisiljeni konačno shvatiti koliko radikalno ovisimo o Njemu.
Zbog politizacije svega u našem svijetu, izgubili smo osnovnu perspektivu ljudskog postojanja. Naši suvremenici žele– stvarno žele– vjerovati da je sva patnja ili zlo u svijetu rezultat pogrešne politike, ili kapitalizma, ili rasizma, ili „patrijarhata”.
Možemo poduzeti neke korake za rješavanje određenih problema, kako bi bili sigurniji. No, koliko onoga čime nas mediji svakodnevno preplavljuju doista odražava naše uvjerenje da bismo mogli kontrolirati zlo, samo da je na vlasti prava politička stranka ili političari?
Naravno, to je glupost.
Svaki kršćanin bi, naravno, trebao prvo sebe propitati kada se pojavi neko zlo. Pročitajte vijesti u ovim teškim danima i pokušajte riješiti stvari, kao što svi moramo. Ali isto tako čitajte psalme. Oni raspršuju naše uobičajene iluzije da imamo kontrolu.
Kao što Newmanova molitva ističe: „Vjerovat ću mu, što god da jesam… Ako sam u bolesti, onda Mu moja bolest može služiti, a ako sam u žalosti, onda Mu moja tuga može služiti. On ništa ne čini uzalud. On zna o čemu se radi. Možda mi uzme prijatelje, a možda me baci među strance. Možda učini da se osjećam prazno, a možda ponizi moj duh, sakrije moju budućnost od mene. Ipak, On zna zašto to čini”.
Psalmi su uznemirujući i utješni, a ujedno su i zagonetni i prosvjetljujući. Oni ne zaslađuju život niti govore samo o drevnim borbama, već govore o sadašnjosti i budućnosti. Zapravo govore o tebi i meni, to jest o svijetu koji se očajnički treba probuditi u mudrosti.
