„Psovač, da se ljudski izrazimo, pljuje Bogu ravno u lice.
Psovka je jedan od najtežih grijeha i obzirom na subjekt, koji psuje. Da sluga pljune slugi u lice, nije lijepo, no to se obično ne uzima tako tragično. No da sluga pljune vladaru u lice, može ga stajati života. Ako pak zemaljski crv, kao što je čovjek, pljuje Bogu u lice, onda se nije čuditi, da se protiv njega digne čitavo stvorenje, kao što se to danas događa, kad se rekao bih, doslovno ispunjaju riječi Knjige Mudrosti: „Sav svijet polazi s Njime (Bogom) u boj protiv luđacima.“ (Mudr 5, 20). Takovi luđaci su psovači. A sve nevolje, u kojem god se obliku one danas suravale na naš narod, možemo razumjeti kao sredstva, kojima se Bog, veliki i silni, služi, da nas nauči pameti, da nas nauči poštivati sveto Ime Njegovo.“
Istrijebimo psovku iz hrvatskog naroda! Bog će nam onda biti sigurno uporište.
Iz propovijed bl. Alojzija Stepinca prigodom pokorničke procesije protiv kletve i psovke,
U Remetama, 20. rujna 1944.