Današnje liturgija nas poziva da razmišljamo o Isusovih 40 dana u pustinji i o đavolskim ponudama koje se predstavljaju kao jako zanimljive i jako logične.
Riječ je dakle o sudaru dvije logike, gdje se ona ljudska sudara s đavolskom, a može opstati samo ako je oslonjena na Božju. Đavao nam napast nudi i predstavlja pod nešto dobro, poželjno…
U prvoj napasti đavao se želi prikazati kao humanitarac i dobrotvor. Kao zabrinut je za ljudsku glad i kao nudi programe za njeno rješenje.
Ima toliko raznih ideoloških udruga i tajnih udruženja koji nude rješenje svjetske gladi i kao naime pomažu gladne u Africi, pomažu stotinama tisuće siročadi u ratom opustošenoj Siriji i td. To su zapravo đavolski pretvarači kamenja u kruh, jer su ih baš oni u svojim programima ratova i kontrole stanovništva doveli u stanje bijede i gladi, a onda ih kao hrane i oblače.
Međutim, đavao nije zabrinut za gladne svijeta, nego se trudi preko gladi kontrolirati njihove duše. Slično pokušava i nad nama samima, kroz razne ponude i izloge proširuje naše zahtjeve i povećava našu glad raznim neumjerenostima, kako bi našu misao držao što dalje od Boga, a zadržao na trbuhu…
Zadovolji glad, jer gladan si… – logično zar ne… „Uzmi sve što ti život pruža…“, „Zašto ne bi probao, ta jednom se živi.“, „Mlad si, uživaj.“, i eto ponuda za pretvaranje kamenja u kruh, a praznina i glad sve veći što se više nudi i što se više udovoljava prohtjevima trbuha. A dijete kojemu se sve odmah daje i omogućuje postaje jako nezadovoljno i surovo dijete…
A Isusov odgovor tim đavolskim pretvaračima kamenja u kruh i naš mora biti – Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.
U drugoj napasti je zanimljivo da i đavao citira Božju riječ, naravno na iskrivljen način, kako bi je doveo u sumnju i banalizirao njeno značenje.
Đavao je i kod Eve potaknuo sumnju na ono što je Bog rekao i uslijedio je pad. On je uvijek proizvođač sekti i učitelj krivovjerja i mnoge je zaveo na kriva tumačenja… U ovoj napasti se zapravo iskušava samoga Boga kroz izvrtanje značenja njegove riječi.
Uvijek kad se prihvati krivi nauk i kad se dovede u sumnju Božja riječ i nauk Crkve slijedi opasan pad i posrnuće iz kojeg se teško dignuti natrag. Tada se zaista događa strmoglavljivanje s Hrama (u kojem je život) u provaliju vječne propasti. Trebamo dakle što prije i što češće propitivati sebe, svoj način života i riječi koje slijedimo i slušamo, a nikako dovoditi u pitanje Božju riječ, nauk Crkve, jer to je uvijek iskušavanje Boga.
U trećoj napasti se vidi da se đavao želi prikazati veći i moćniji nego li jest, ali on je zapravo jedan zamaskirani veliki lažac koji može vladati samo s onim što smo mu dopustili (i onda se prikazuje kao da nam je to on omogućio). Naime, on vlada samo s onim područjem koje smo mu predali svojim krivim prohtjevima, pohlepom i sl. Ako želim nešto što mi ne pripada, ako netko teži za položajem na nepošten način, ako mu je vlast, moć i novac ispred Božjeg zakona i ljudskosti, tada se takav poklonio đavlu.
Mi moramo znati da je sve što imamo i čime vladamo i raspolažemo od Boga, i zato i mi moramo imati na pameti Božji zakon koji kaže: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!
VRIJEME ŽIVOTNE PUSTINJE
Pustinja je razotkrivanje nagnuća srca… Pustinja je uvijek suočenje sa stvarnošću (vlastite nemoći), a ujedno je i prilika za izbor prave moći… U pitanju je uvijek dakle pravi izbor, kad se druge ponude čine zanimljivije od one koju trebaš izabrati, od jedine isprave, kako dakle i što izabrati?
Nitko u jednom važnom životnom periodu neće biti lišen pustinje života, nestašice, manjka, gubitka, ali niti raznih primamljivih ponuda koje će se nuditi kao brzo rješenje, a u zamjenu će tražiti odustajanje od vjere, od Boga, od poštenja, od časti, karaktera, dostojanstva…
Pred mnoge važne životne nastupe pojavit će se i mnoge kušnje, zanimljive ponude koje će nuditi zamjenu, koje će nuditi nešto naizgled puno bolje, neko brže rješenje…
Koliki su samo odustali od svećeničkog i redovničkog poziva, mnogi upravo onda kako se bližio dan svečanih zavjeta ili svećeničkog ređenja. Iako su toliki od njih s početka nastupali s puno elana, a odgojitelji u njima vidjeli velike nade…, međutim (nerijetko baš oni) popustiše pred ponudom voća sa stabla svjetske estrade… A padali su pred takvim ponudama i oni s većom glavom, i vladari i vlade, a padali su i mladenci i mlade…
Znam za jedan slučaj gdje se sve već dogovorilo za vjenčanje, prošlo se tečaj priprave, dogovorilo sa svećenikom, podijelile pozivnice i sl., a onda mlada odjednom odustaje i bez objašnjenja sve prekida i odlazi.
Na kraju se saznalo, zbog tipa koji se pojavio sa zlatnim satom i adresom u elitnoj četvrti ona eto donijela takvu odluku i napustila osobu koji ju je volio iskreno. Zlatna ponuda i lagodan život probudili su u njoj želje koje nadilaze karakter i gaze ljubav…
Međutim, već nakon nekoliko mjeseci došlo je i otrežnjenje. Naime, tome zlatom optočenom nije trebala ona kao osoba, jer on je imao i druge za brze provode. …
Slatke ponude uvijek gorko završe kad ih se proguta.
Sa stranice dominikanci.hr