domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd
Isus nas uči kako Bog pristupa svakom čovjeku i kako svakoga želi nagraditi istom mjerom svoje darežljive ljubavi… IZLAZI SVAKOME U SUSRET I POZIVA NA RAD U SVOJ VINOGRAD.
Valja nam prepoznati Božju ljubav i velikodušnost, i dati u svemu korigirati svoje misli koje se još opiru Božjim mislima, Božjem planu spasenja s nama i drugim ljudima. U tom smislu treba promisliti: mrmljamo li protiv domaćina (Boga) ili zbog nečijeg boljeg (ili jednakog) uspjeha ili razmišljanja kako smo mi nešto više zaslužili kod Boga od onih tamo drugih.
POZIV NA RAD U VINOGRADU – KRIST JE SVIMA DOBITAK I JEDNAKA PLAĆA
To je ljubav koju mi nikako ne možemo zaraditi, niti je možemo ičim zaslužiti: trebamo je samo prihvatiti s jednakom zahvalnošću…
Ta Božja poruka i ponuda dolazi nam u svakom razdoblju našega života. To je zato što Bog od nas nikada ne odustaje, i jer ne želi da nitko od nas propadne zauvijek.
BOG OD SAMOG POČETKA TRAŽI ČOVJEKA, I POZIVA GA U SVOJU BLIZINU…
To je ono što nam kaže prispodobom kako “domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd” (Mt 21, a). Biti radnik u vinogradu znači biti dionik onih milosti koje proizlaze iz toga, i zato treba iskorisititi to milosno vrijeme kako bi se upoznalo domaćina, odnosno gospodara vinograda.
Naglašeno je svaki put kako taj gospodar unajmljuje one za koje je vidio da su vani i da su besposleni. Svaki put zapravo on im pristupa i kaže: “Zašto stojite vazdan besposleni?” Jedno od najpogubnijih stanja za čovjeka je pasivno stajati, i po cijele dane biti besposlen.
BESPOSLEN ČOVJEK UVIJEK JE NEGDJE DRUGDJE, NEGDJE VANI, SAMO NE ONDJE GDJE BI TREBAO…
Ovdje možemo povući usporedbu sa pet mudrih i pet ludih djevica. Onih pet ludih izašle su vani tražiti ulje, a upravo to ih je koštalo gubitka svega… Gospodar vinograda (Bog sam) želi spasiti svakog čovjeka od tog pogubnog besposlenog, vanjskog…
Zato on više puta tijekom dana, od najranije ure, pa do najkasnije (tijekom čovjekova života, i ljudske povijesti), izlazi u susret tražeći takve i poziva ih u svoj vinograd na rad…
Isus nebrojeno puta upozorava i poziva na budnost, jer besposlenost i lijenost je područje djelovanja Zloga koji uspavljuje. Ljudi u besposlenosti počinjaju mnoge gluposti, a zaboravljaju na svoje dužnosti, i postaju sve više tromi za ono što im je za korist, za život…
BESPOSLENOST I LIJENOST SU SLUGE SMRTI, I TKO S NJIMA DRUGUJE MRTAV JE I PRIJE SAME FIZIČKE SMRTI…
Stanje čovjeka bez Božje intervencije upravo je nalik tome, odnosno nalik je onim ljudima koji su stajali na trgu besposleni (stanje osuđenih na propast). Zato je gosodarev izlazak njima u susret i poziv na rad u njegov vinograd trebalo već prepoznati kao ničim zasluženi dar, kao darovanu životnu priliku, povratak smisla.
To su izgleda najbolje i najzahvalnije prepoznali oni “koji su ulovili zadnji vlak”, odnosno najmljeni radnici poljednjeg sata. Zato je Isus upozorio one koji su bili od početka pozvani, a propustili su to prepoznati: “Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.”
Trebalo je dakle objeručke prihvatiti sa zahvalnošću takvu ponudu, i onda prionuti na posao kako bi se kroz rad (za Božju stvar) očistilo srce od svega onoga čime je vani bilo zatrovano…
GOSPODAR JE POZVAO NA RAD BESPOSLENE, KAKO BI OBRAĐUJUĆI NJEGOV VINOGRAD ZAPRAVO KULTIVIRALI SEBE, odnosno obradili i pročistili u sebi sve ono čime ih je ono vanjsko besposleno, pasivno stanje zatrovalo…
Kasnije mrmljanje nekih na gospodarevu dobrotu i jednaku darežljivost prema svima zapravo je kao razlučivanje duhova. NEKI OD NJIH DAKLE NISU RADILI U VINOGRADU ONO ZBOG ČEGA SU BILI POZVANI…
Iskoristimo u zahvalnosti poziv Božje darežljivosti za rad u njegovu vinogradu, i budimo radosni zbog svih onih koji se kasnije priključe!
Potrudimo se uzveličati Krista u svome tijelu (vidi Fil 1, 20), pa će NA KRAJU SVAKOME KRIST BITI JEDNAKI DOBITAK…
