Predavanje dr. Josipa Grpca na 55. teološko-pastoralnom tjednu u Zagrebu:
Prof. dr. Josip Grbac održao je 28. siječnja u sklopu 55. teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu predavanje “Rastavljeni i ponovno oženjeni: stanje i perspektive”. Uvodeći u temu, podsjetio je kako je Izvanredna sinoda o obitelji prošloga listopada probudila mnoga očekivanja oko rješavanja pitanja rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih katolika, kako u svezi eventualnog proglašenja njihova braka ništavnim, tako i o pristupu sakramentima, te o njihovu potpunijem uključivanju u život Crkve.
No, bez obzira što su se ta očekivanja temeljila na pogrešnom poimanju biti onoga što Sinoda zapravo jest, ona su dotakla i još više na površinu iznijela goruće probleme koji godinama tinjaju kada je u pitanju ophođenje Crkve s takvim konfliktnim situacijama, rekao je, te naglasio kako je temeljem doprinosa i rasprava postalo očito da se pastoralna praksa u odnosu na takve ljude i njihova očekivanja ne može mijenjati ako se sustavno ne razmisli o vjerskim i teološkim istinama koje stoje u njezinom temelju.
Na tom tragu je i jedan od zaključaka Izvanredne sinode, istaknut u govoru pape Franje na kraju sinode, ali i u tzv. Relatio synodi, da će se u međuvremenu, do Sinode krajem ove godine, razmišljati upravo o tim temeljnim istinama.
To su teme koje tvore osnove teologije braka i obitelji, a zaštićene su odredbama Kanonskog prava, a neke od njih nalazimo u govoru kardinala Waltera Kaspera koji je trebao poslužiti kao okvir za rasprave o toj temi. Također neka od tih pitanja još su godine 1993. naznačili trojica njemačkih biskupa, ali nisu naišli na prihvat od strane nadležne Kongregacije, istaknuo je predavač, te podsjetio kako je polazna teza tomu da je valjano sklopljeni i izvršeni brak nerazrješiv. Vjernici koji su pogazili osnovne sastavnice takvog braka, ne mogu pristupiti sakramentima pokore i euharistije.
Ali tu se postavlja niz pitanja “na koji način utvrditi da je jedan brak istinski valjani i nerazrješivi brak; koju ulogu u tome ima osobna savjest”. Stoga Grbac zaključuje, kako “imajući u vidu sadašnje stanje u kojemu ljudi žive i sklapaju brakove, opravdano je raspravljati o tome je li klasični pojam bračnog konsenzusa jedini mogući ili postoje i neki eventualni drukčiji pristupi. Je li konsenzus trenutačni čin ili ga se može promatrati kao dinamični proces”. Dodaje i kako se slična pitanja tiču i pojma “consummatum”, tj. radi li se samo o tjelesnom i trenutačnom konzumiranju braka ili možda o “konzumiranju” stvarnosti braka. Postavlja se i pitanje tzv. bratsko-sestrinskog aranžmana, koji se katkada čini kontradiktornim.
Moguće je razmišljati i o argumentu euharistijskog zajedništva, te postaviti pitanje je li euharistija nagrada za primjereno ponašanje u prošlosti ili prvenstveno pomoć za bolji život u budućnosti. Svemu tome valja pridodati i praksu Istočnih Crkava koje tzv. moralnu smrt braka smatraju istovažećom s fizičkom smrću jednog bračnog druga, te prakticiraju blagoslov drugog braka. Tu praksu Katolička Crkva nije nikada osudila. Ovdje se postavlja pitanje poimanja sakramentalnosti braka, tj. slučajeva u kojima brak više nije ono što je njegova suština – biti za oboje sakrament spasenja.
Nizajući tako pitanja, Grbac je ustvrdio kako je teško vjerovati da će ih i sljedeća Sinoda razriješiti. Smatra da učinkovitija i brža rješenja valja očekivati u poboljšanju prakse crkvenih sudova u procesu poništenja brakova, a pogotovo na planu pastoralnog ophođenja s ljudima koje se nalaze u takvom stanju.
Na kraju predavanja dr. Grbac je iznio nekoliko vlastitih prijedloga oko vršenja službi u Crkvi rastavljenih, a ponovno vjenčanih. Istaknuo kako se priklanja ideji Benedikta XVI. da se tim osoba dopusti kumstvo na krizmi i krštenju, te je dodao i kako je protekla Izvanredna sinoda istaknula da u “civilnom braku treba tražiti pozitivne elemente”. Jer, prema dr. Grpcu “ipak je to nešto više od onoga kad dvoje živi zajedno 5 ili 10 godina a mi to ne znamo”. Ne vidi ni zapreke da budu prisutni u župnim vijećima i biskupijskim tijelima.
Riječ je o tome da se prisutnost laika u Crkvi, pa tako i rastavljenih i ponovno vjenčanih ne gleda kao na neku su-radnju, nego na su-odgovornost. To odgovara i zaključku sinode. Samo izlaganje zaključio je riječima kardinala Lorenza Baldisserija o tomu što je bila novost Sinode.
Izvor: IKA
