Većina organizacija željela bi da katastrofalne promidžbene reklame prestanu što prije, ali ne i Vatikan. Naime, papa Franjo najavio je da će Sinodalni proces koji postaje sve više nesretan slučaj, svoju završnu fazu imati 2024., a ne 2023. kako je bilo planirano.
Listopad 2023. trebao je biti završni događaj Sinodalnog procesa, ali sada će se produžiti na još godinu dana, unatoč (ili zbog) sve bezobzirnijeg načina na koji se Sinodalni proces odvija na Zapadu.
U Njemačkoj se Katolička crkva suočava s raskolom po gotovo svim pitanjima. To je navelo papu Franju da komentira kako zemlji nije potrebna druga evangelička crkva.
U Belgiji biskupi čine ono što su činili njihovi prethodnici tijekom Drugog vatikanskog sabora. Tada su nedopušteno davali Pričest na ruku, što je sada dopušteno u crkvama diljem svijeta kao liturgijska norma. Sada prkose papi Franji nudeći blagoslove za istospolne zajednice.
U Irskoj je Sinodalni sintetski dokument pokrenuo šokantan napad protiv mladih konzervativnih svećenika, unatoč krizi zvanja u zemlji. Usput, riječi napada bile su gotovo identične riječima subverzivne skupine svećenika koja je usko povezana s protukatoličkom strankom Fine Gael u zemlji. Tko zna, možda je to bila čista slučajnost, ali jako je čudno da su progresivni pojedinci uključeni u Sinodu i da su riječi bile gotovo identične riječima tih svećenika. Kao rezultat toga, dobra vjera koja je pozdravila Sinoda u mnogim irskim župama gotovo je nestala, a oni na vodećim funkcijama nisu se potrudili popraviti štetu.
U Sjedinjenim Američkim Državama, kao priprema za nadolazeću Sinodu prikazana je bizarna umjetnost na službenim društvenim mrežama biskupske konferencije. Prikazana je “svećenica“, osoba neodređenog spola koja je nosila majicu s oznakom “Pride“ i mladić uz panel Sinode s natpisom “queer“.
Danas je papa Franjo rekao: „Kako bismo imali opuštenije razdoblje razlučivanja… Plodovi Sinodalnog procesa koji je u tijeku su brojni, ali da bi oni došli do pune zrelosti, potrebno je ne žuriti. Vjerujem da će ova odluka promicati razumijevanje sinodalnosti kao konstitutivne dimenzije Crkve i pomoći svima da je žive kao hod braće i sestara koji naviještaju radost Evanđelja“.
Sudjelovanje u biskupskoj fazi Sinodalnog procesa bilo je iznimno nisko u mnogim zemljama, a tome nije pomogla percepcija da su rezultati već odlučeni, slično irskim farsičnim građanskim skupštinama, gdje vlada bira građane koji će im dati željeni rezultat, a zatim se s tim razmeću kao demokracijom na djelu. Sinodalni dokumenti bili su nevjerojatno slični u mnogim zemljama i mnogi koji su prisustvovali lokalnim zasjedanjima žalili su se da se ono što je rečeno ili se moglo čuti nije odrazilo u dokumentima. Zasigurno ogorčeni i gadni napadi na mlade svećenike za vrijeme trajanja irske biskupske sinode uopće nisu bili uobičajena tema. Stavljeni su tamo jer su to htjeli utjecajni stari liberalni luđaci. Što je to ako ne klerikalizam zaodjenut u sabornost?
Retorika sudionika biskupske faze Sinode postajala je sve više ezoterična, radikalna i mesijanska, a većina je tvrdila da su upravo oni čuvari Duha Svetoga. Ovo gnostičko pozivanje na autoritet je opasan i arogantan jezik i dokaz rastućeg bunkerskog mentaliteta među radikalnim zagovornicima Sinode.
Možemo se samo nadati da će sljedeće dvije godine donijeti malo više poniznosti i puno manje spletkarenja od onih koji trenutačno potkopavaju sam proces koji zagovaraju.
