“[Mi] više volimo kuću u kojoj postoje pravila i načela, a ne samo šator u koji svatko može tek tako ući”- generalni tajnik Regionalne biskupske konferencije Zapadne Afrike
Sve je izglednije da će najveći protivnici njemačkih progresivnih ideja biti oni iz Afrike. Danas je Demokratska Republika Kongo treća vodeća zemlja u svijetu po stopi posjećenosti katoličke mise, s 37,5 milijuna redovnih prakticirajući vjernika, ispred koje slijede samo Filipini i Meksiko, te s četiri druge afričke zemlje u prvih deset: Nigerija, Uganda, Tanzanija, Angola. Svi su ispred Italije.
Afrika je također jedini kontinent na kojemu je danas sve više katolika. Na njegovom nedavnom putovanju u Kongo i Južni Sudan, Papu je dočekao impresivno veliki broj vjernika. U posjetu afričkih zemalja pratili su ga primas Anglikanske crkve Justin Welby i moderator Prezbiterijanske crkve Škotske Iain Greenshields: sva trojica zajedno kako bi tom narodu podijeljenom građanskim ratom pokazali dobrobit mira između braće u vjeri.
No nije sve tako idealno ni u samim Crkvama…
Prvi zabrinjavajući signal je ono što se dogodilo Anglikanskoj crkvi, neposredno nakon puta u Južni Sudan u prvim danima veljače.
Ukratko, Engleska crkva je pod predsjedanjem Welbyja odobrila blagoslov istospolnih parova, pod pritiskom sjevernoatlantskih sastavnica anglikanizma, ali uz protivljenje onih s južne hemisfere, a posebice onih iz Afrike, koje čine tri četvrtine cjeline.
Posljedica je bila odbijanje poslušnosti anglikanskom primasu od strane Global South Fellowship of Anglican Churches, čiji je predsjednik nadbiskup Sudana i Južnog Sudana, Justin Badi Arama.
U suštini, došlo je do raskola. Arama je rekao da je nadbiskup Welby izdao Anglikansku crkvu i da ga stoga više ne treba priznavati kao primasa cijele zajednice.
Upada u oči sličnost uzroka ovog raskola i onoga što se događa u katoličkom taboru. Jer i ovdje postoji progresivna komponenta, predvođena Crkvom u Njemačkoj, koja želi i već prakticira blagoslov istospolnih parova, uz protivljenje znatnog dijela juga, osobito u Africi: protivljenje koje je još više izraženo na političkom polju, kao što pokazuje slučaj Južnog Sudana.
Papa Franjo je do sada puštao različite strane da raspravljaju o svojim stavovima na daljinu. Ali kada se svjetska sinoda, koju je papa sazvao za listopad, nađe pred ovim i drugim sličnim problemima, predvidljivo je da će afrička oporba biti glasna.
“[Mi] više volimo kuću u kojoj postoje pravila i načela, a ne samo šator u koji svatko može tek tako ući”, rekao je Nigerijac otac Vitalis Anaehobi, generalni tajnik Regionalne biskupske konferencije Zapadne Afrike koja uključuje Nigeriju, Obalu Bjelokosti, Burkinu Faso, Gvineju, Benin, Mali, Togo, Ganu, Senegal, Mauricijus, Gvineju Bisau, Gambiju i Sierra Leone, prilikom predstavljanja rezultata mjesnih sinoda, priprema za sabor u Rimu.
Anaehobijeve riječi bile su jasna polemika o “inkluzivnom” motu koji je Rim izabrao za sinodu, preuzetom od proroka Izaije: “Proširi prostor svog šatora.”
Čini se da je moguć sljedeći scenarij: s jedne strane bogati, visoko sekularizirani svijet; a s druge strane, izgleda da je manjina konzervativaca sa Zapada povezana s kršćanstvom sa juga koje nije prošlo kroz moderne kulturne revolucije. U takvoj postavci, klasični protestantizam, kao izraz kršćanstva zainteresiranog za dijalog sa svojom svjetovnom okolinom, na kraju bi bio slomljen.”
A s njim i “oni dijelovi katoličkog svijeta, osumnjičeni za ‘protestantizam’, koji, više ili manje, tvrde da se žele diferencirati od rimskog monolitizma.”
