1970.-e Ratzinger i njegov bavarski prijatelj i kolega Hans Meier, objavili su djelo Demokracija u Crkvi. U njemu Ratzinger optužuje zagovornike demokracije u Crkvi da glume populiste, ali u stvarnosti zadržavaju snobizam i prezir prema jednostavnoj vjeri velike većine vjernika.
„Oni krugovi koji najglasnije pričaju o demokratizaciji Crkve“, piše Ratzinger, „ispoljavaju najmanje poštovanja za vjeru zajednice“. Onima, koji ga optužuju za zategnute odnose između Vatikana i teologa, Ratzinger je odgovorio kako njegova glavna briga nije usrećiti teologe. Prije svega, on mora zaštiti prava jednostavnih vjernika kako bi vjera ostala sačuvana za sve generacije.
U knjizi-intervju iz 1998.– Sol Zemlje, Ratzinger kaže kako „one koji se ne mogu boriti na intelektualnoj razini, treba obraniti od intelektualnih napada na ono što čini njihov život.“ Pa dalje tvrdi: „Ovo je njegova (Isusova) Crkva, a ne laboratorij za teologe“.
U intervju iz 1980. za austrijski dnevnik Die Presse, Ratzinger je rekao kako je njegova uloga obraniti katolike „koji ne pišu knjige ili učene članke“.
Njegova poruka je jasna: Ratzinger sebe ne vidi kao inkvizitora, nego tribunala, zaštitnika običnih katolika od intelektualnog zlostavljanja samoproglašene elite.
(odlomak iz knjige All the Pope’s Men: The Inside Story of How the Vatican Really Thinks
by John L. Allen Jr.)
