Kao što Crkva naučava, a kardinal potvrđuje, dom je mjesto gdje je započeo svoj zemaljski život sam naš Gospodin i mjesto gdje raste njegovo Kraljevstvo.
Pomislite na ukazanja Blažene Djevice Marije. Uvijek se pojavljuje kao lijepa dama ili čak, u slučaju Guadalupea, kao djevojka. Vidjelicama se uvijek obraća jednostavno, čak i nježno. Ona koristi umanjenice za Juana Diega, nazivajući ga „Juanito, Juan Dieguito“. Zamolila je Bernadette da je „počasti“ svojim dolaskom u posjet. U isto vrijeme, ona se pojavljuje u Guadalupeu kako bi zbacila demonsku religiju Asteka.
Neke od njezinih prvih riječi koje je uputila Bernadette su ohrabrujuće: „Pokora, pokora, pokora“. Ona upozorava fatimsku djecu na nadolazeći rat i čak im pokazuje pakao. Gospa je uvijek lijepa i nježna žena… koja zmiji staje na glavu.
Marija je slika svoga Sina, čiji vlastiti život karakterizira taj paradoks mira i sukoba. Njegovo rođenje donosi najavu „mira na zemlji“, kao i Herodov pokolj nevinih. Nakon toga prolazi trideset godina u miru Nazareta, a preostale tri u kontroverzama, progonima i konačno smaknuću. Njegov navještaj Kraljevstva uključuje riječi velikog milosrđa i suosjećanja, kao i teške ukore i osude.
Ovaj paradoks naše vjere karakterizira knjiga kardinala Saraha naziva „Parovi, probudite svoju ljubav!“ (Ignatius Press, 2021. godine), zbirku kratkih razmišljanja iz duhovnih vježbi koje je održao za bračne parove 2019. godine u Lourdu. Umirovljeni prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata dobro razumije i ljepotu braka i obiteljskog života kao i njegovu središnju ulogu u duhovnoj borbi za Kraljevstvo Božje.
Oni koji poznaju kardinalova djela, poznaju ga kao oštroumnog mislioca i kritičara propadajućeg Zapada. On zna da su propadanje braka i obitelji u središtu raspada Zapadne civilizacije. Sada iskreni sociolozi mogu ukazati na sve vrste koristi od onoga što pogrešno nazivamo „tradicionalnim brakom“, kako za supružnike, tako i za djecu. A kako stope brakova i nataliteta opadaju, njihova važnost postaje očiglednija.
No, kao čovjek duboke vjere i molitve, kardinal Sarah shvaća da bitka nije primarno ili konačno oko politike, pa čak ni kulture. Bitka se odnosi na transcendentno dostojanstvo i svrhu braka, instituciju od Boga koja ima za cilj dovesti ljude Bogu; ustanova koju nam je Bog povjerio kao predložak spasenja, braka između Krista i Crkve. Naposljetku, samo spasenje je sredstvo da se postane sudionik braka između Krista i Crkve i da se uvode u srodstvo s Bogom.
Osim toga, obitelj je dobila dostojanstvo prisutnosti samoga Gospodina: „I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan” (Lk 2, 51). Ta je poveznica braku i obitelji dala transcendentalno dostojanstvo. Svakako, postoje mnoge zemaljske koristi od jakih brakova i zdravih obitelji. Ali to što je vječni Božji Sin došao na svijet i proveo većinu svog zemaljskog života „podložan” Josipu i Mariji govori više o važnosti braka i obitelji nego što to može bilo što drugo.
Za kardinala Saraha ulozi su visoki jer treba spasiti- samu ljubav. „Isus je došao spasiti ljudsku ljubav”, a bračni parovi pozvani su sudjelovati s njime u toj misiji. Dakle, oni su u središtu velikog sukoba između dobra i zla. „Da, mi doista govorimo o bitci … na život i smrt… Tlo je sada pripremljeno za konačnu revoluciju, koja također odgovara ‘konačnoj borbi’ koju spominje Knjiga Otkrivenja“. To su jake riječi, ali njima jednostavno ponavljamo upozorenja iz „Pisma obiteljima“ sv. Ivana Pavla II iz 1994. godine:
„Obitelj je stavljena u centar velike borbe između dobra i zla, između života i smrti, između ljubavi i svega onoga što je suprotno ljubavi. Obitelji je povjerena zadaća da nastoji, prije svega, osloboditi snage dobra…”.
Ovo je vrlo bitno da uočimo. Dakle, kako bi parovi trebali reagirati? Kardinalovo rješenje nije predlagati promjene politike ili poticati veći aktivizam na javnom trgu. Naravno da su te stvari bitne, ali javni trg i kultura nisu srce bitke. Niti sveti papa Ivan Pavao II. ni kardinal Sarah nisu mislili da parovi i obitelji moraju stajati na barikadama u kulturnim ratovima. Oni su govorili o nečemu što je istovremeno nejasnije i moćnije.
Kardinal Sarah upućuje nas (kao što je Crkva uvijek činila) na svetost, šutnju i molitvu. Tu parovi crpe svoju snagu, kako da svladaju sile zla, tako i da raste Kraljevstvo Božje. Velika i zastrašujuća bitka dobiva se brakom i obiteljskim životom. Dom je mjesto gdje je naš Gospodin započeo svoj život i gdje raste njegovo Kraljevstvo.
Uz to, kardinal svojim promišljanjima dodaje dio o molitvama za parove. Sada, to bi se svjetovnom čitatelju moglo činiti deplasiranom pobožnom misli u usporedbi s ozbiljnošću stvari koje su prethodile, ali katoličko srce zna da je bitka uvijek u ovim malim stvarima.
Zato kardinal Sarah uz svoja promišljanje dodaje molitve koje će parovi izgovarati svakodnevno. On zna koliko je situacija teška, te isto tako zna da Kraljevstvo Božje moći leži u obiteljskoj Crkvi. Velike duhovne bitke dobivaju se malim bitkama koje vode parovi i obitelji kako bi mogli biti mjesta molitve, oprosta, zajedništva i ljubavi.
Svi smo svjesni da je obitelj na nišanu Sotone i u središtu kulturnog propadanja. Manje smo svjesni da obitelj nije bespomoćna, da je samo življenje istine o braku i obitelji moćna stvar za Crkvu i svijet. Kardinal Sarah to iznosi trijeznom ocjenom našega vremena i lijepim poticajem na jednostavnu istinu bračne ljubavi koja pobjeđuje.
