Postoji lažna slika o Isusu koja naglašava i izolira neke od njegovih učenja i osobina, a isključuje druge. Zbog toga mnogi ljudi umanjuju Isusov moralni nauk na razinu neke nejasne ideje po kojoj bi svi trebali biti dobri i u svemu se slagati. To ne samo da pojednostavljuje Isusa – nego ga trivijalizira.
Isus je, opisujući svoju vlastitu službu i razloge zbog kojih ga mrze rekao Pilatu:
„Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“ (Iv 18, 37).
Pilat je, rugajući mu se poput sekularista i liberala današnjeg vremena, odgovorio: “Istina! Što je to?“
Suprotno istini nije samo nešto s manjkom smisla, ili samo još jedno mišljenje. Suprotno istini je laž. Istina dijeli ljude. Ona ne prihvaća konkurenciju. Istina je da je Isus Gospodin. Sve drugo ne samo da ima manje smisla ili drugačiji pogled – nego je laž.
Isus kaže: “Ja sam istina.“ (Iv 14, 6). Kao takvog ne možemo ga svesti na bezopasnog hipija koji ide uokolo govoreći o ljubavi. Je li govorio o tome? Sigurno da je. Ali je također pozvao na izbor – jesmo li za njega ili protiv njega? Izabrati njega znači biti spašen; odabrati protiv njega znači biti osuđen. Isti Isus koji je rekao: “Ljubite jedni druge.” (Iv 13, 34) rekao je i „Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.“ (Iv 8, 24).
I danas, kao i nekad morat ćemo prihvatiti zdravo razumski da Isus mnoge ujedinjuje u svojoj istini, ali On također dijeli i razlikuje po toj istoj istini. Isus dakle nije došao da nas “ujedini” u nekom sociološkom smislu. Došao je razlučiti svoje prave sljedbenike od onih koji zapravo slijede svijet ili Sotonu.
Sveto pismo je prepuno referenci na činjenicu da Isus, iako želi sve ujediniti u svojoj istini, također postaje izvor podjele u ovom svijetu. A te podjele ne nastaju zbog Njegove krivice, nego zbog lude i tvrdoglave zatupljenost mnogih palih ljudi koji vole tamu više od svjetlosti, laž više od istine, Svijet više od Kraljevstva.
Treba imati na umu da je već na samom početku Šimun, držeći dijete Isusa, rekao njegovoj majci Mariji:
„Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan.” (Lk 2,34)
Sam Isus je rekao:
„Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.“ (Mt 10, 34-38)
I Sveti Petar kaže o Isusu:
„Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen,… Stoga stoji u Pismu:Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Vama dakle koji vjerujete – čast! A onima koji ne vjeruju – kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni.“ (1 Pt 2, 4-8)
Nakon dolaska Istine na svijet, ono što je lažno mora biti odbačeno. Nakon dolaska Svjetlosti u svijet, tamu treba nazvati njezinim pravim imenom. Nakon što se Put našao na ovom svijetu, sve druge staze su isključene i samo vode u pakao. Slobodni smo izabrati, ali moramo izabrati. Tertium non datur (nema trećeg puta)!
Da, u vremenima poput ovih treba se sjetiti činjenice da će nas Isus dijeliti, čak i onda kada nas istovremeno pokušava ujediniti u istini. Ali Istina dijeli. A neke su podjele vrlo neugodne, sežu ravno u naše obitelji. Biti će “vjenčanja” na kojima ne smijemo sudjelovati, okupljanja koja ćemo morati odbiti, druženja koja će morati prestati, potvrda koje ne smijemo izdavati, sukoba u koje moramo ulaziti, i tišine koju ne smijemo tolerirati.
Doista, otišli smo predaleko s našom šutnjom – čak i odobravanjem – dok sinovi i kćeri, nećaci, nećakinje, rođaci i prijatelji kohabitiraju u grješnim zajednicama, prestaju ići na misu, razvode se i ponovno vjenčaju, te sudjeluju u brojnim drugim upitnim i nemoralnim radnjama.
Mislili smo kako će šutnja donijeti mir. Ali nije. Kompromisi sa svijetom i đavlom ne donose mir nego samo još više zahtjeva za kompromisima. Na kraju procesa smo tihi, mrtvi u našim grijesima, i svijet i đavao imaju više žrtava. Ovaj nered oko nas je nastao u naše vrijeme. Mi koji smo trebali biti proroci ostali smo zatečeni i pitamo se kako je do ovoga došlo. Ali tu nema misterija; nego šutnja s propovjedaonica, šutnja za obiteljskim stolom, i želja za nekim lažnim “mirom u naše vrijeme“.
Negdje na putu smo prihvatili i lažni pojam o Isusu, bezopasnom hipiju koji je samo htio da sve bude lijepo i dobro. Ali takav Isus nikada ne bi završio pred Velikim vijećem, odnosno pred Pilatom, ili na križu. Lažni Isus uopće ne bi imao neprijatelje. Lažnog Isusa ne bi nikada napustili zbog učenja o Euharistiji (Ivan 6) ili braku (Matej 19), ili zbog njegovog božanstva (Ivan 8).
Lažni Isus je ljubljen u svijetu jer lažni Isus je od ovoga svijeta.
No, istina je da je Isus stajao optužen pred Pilatom, osuđen na smrt od svijeta koji ga je mrzio jer nije bio od ovoga svijeta.
Sveto pismo govori o Isusu:
„Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo.” (Heb13, 12-14)
Stiglo je vrijeme odluke. Isus je došao dijeliti i pravi Isus želi znati gdje vi stojite – On dijeli one koji su uz Njega od onih koji su uz Svijet. Jesmo li dostojni Isusa i Božje Države? Ili smo jednostavno dostojni grada i kneza ovoga svijeta?
