Baš kao i 1968. godine, katolički disidenti guraju alternativne narative suprotne službenom crkvenom učenju.
Za katolike koji su podržali nedavnu izjavu Vatikana koja zabranjuje blagoslov istospolnih zajednica, niz prigovora koji je uslijedio sablasno ih je podsjetio na negodovanje protiv enciklike Humanae Vitae iz 1968. godine.
Baš kao što je enciklika sv. pape Pavla VI., u kojem se artikulira stav Crkve protiv umjetne kontracepcije, naišla na glasno protivljenje onih koji su se nadali promjeni, tako su i oni koji žele da Crkva promijeni svoje stavove o homoseksualnosti i braku izrazili otvoreno nezadovoljstvo s izjavom Kongregacijom za nauk vjere od 15. ožujka. U oba slučaja, dio otpora činili su teolozi, redovnici i svećenici, te viši službenici Crkve – čak i neki biskupi i kardinali.
Vjerojatno je najpoznatije javno neslaganje s enciklikom Humanae Vitae predvodio svećenik Charles Curran, tadašnji profesor moralne teologije na Katoličkom sveučilištu Amerika (u Washingtonu), koji je pomogao u izradi izjave kojom se parovi pozivaju da ih savjest treba usmjeriti u vezi umjetne kontracepcije. Na kraju je izjavu potpisalo više od šesto drugih svećenika i teologa, a objavile su je novine The Washington Post.
Slično tome, više od dvjesto profesora teologije u njemačkom govornom području otvoreno je kritiziralo dokument u vezi blagoslova istospolnih zajednica. U kolumni objavljenoj u belgijskim novinama, biskup Antwerpena Johan Bonny rekao je da osjeća „sram radi svoje Crkve“ i ispričao se onima za koje je odgovor Vatikana „bolan i neshvatljiv“. Belgijska biskupska konferencija je podržala njegovu zabrinutost. Dok je kardinal Christoph Schönborn, bečki nadbiskup, rekao da je nezadovoljan objašnjenjem Kongregacije za nauk vjere i da će nastaviti blagoslivljati istospolne parove pod određenim okolnostima.
Pored toga, Inicijativa svećenika (katolička udruga sa sjedištem u Austriji), koja tvrdi da ima tristo i pedeset članova (svećenika) i više od tri tisuće pristalica laika, obvezala se prkositi vatikanskoj uredbi, poznatoj kao Responsum (lat. odgovor), i nastaviti blagoslivljati istospolne zajednice.
U Sjedinjenim Američkim Državama je reakcija biskupa i svećenika na dokument Kongregacija za nauk vjere umjerenija, a neki kažu da vjerojatno neće doći do razine prigovora kao na encikliku Humanae Vitae.
Gerard Bradley, profesor prava na Sveučilištu Notre Dame, koji je pisao o istospolnom „braku“ i slučaju Curran, rekao je za portal National Catholic Register kako misli da će protivljenja među američkim biskupima više biti mjestimična i individualna. Među laicima će, kako je rekao, „progresivne“ katoličke publikacije jadikovati, a konzervativni katolici će ovu uredbu smatrati pobjedom na jednom frontu. Ali je dodao kako „misli da će (većina) katolika uredbu ignorirati“.
Iz borbe oko Humanae Vitae i načina na koji je Crkva to riješila, kao što je George Weigel napisao u knjizi The Courage to Be Catholic, se rodila „kultura neslaganja“. Teolozi, svećenici i redovnici saznali su da mogu odbaciti papinu encikliku s tek nekoliko ozbiljnih posljedica. Laici su zauzvrat saznali da se u Crkvi sve može dovesti u pitanje, započevši „kavanski katolicizam“, koji Weigel naziva „još jednim djetetom kontroverzi oko enciklike Humanae Vitae“.
Sada, baš kao što većina katolika misli da bi Crkva trebala dopustiti kontracepciju, su isto tako mnogi usvojili afirmativne stavove prema kulturi istospolnih „brakova“. Prema istraživačkom centru Pew, većina katolika u Sjedinjenim Američkim Državama (61%) i zapadnoj Europi (od 57% do 92%) podržava istospolne zajednice.
Čak i uz zabranu Vatikana, Bradley je rekao da će mnogi svećenici vjerojatno i dalje nastaviti s blagoslovom istospolnih brakova, kako privatno tako i izvan crkava, uvjeravajući same sebe da ako to ne čine u crkvi ili u kontekstu liturgije, neće biti neposlušni.
Dugoročno gledano, prognozira da će „biskupi u svijetu naučiti živjeti mirno s kulturom i katoličkim stanovništvom koje u potpunosti prihvaća „homoseksualne“ odnose, čak i ako biskupi ne ovlašćuju svećenike da obavljaju ceremonije blagoslova“.
Bradley je rekao da je to slično načinu na koji se američki biskupi sada bave kontracepcijom: „Crkveno učenje ostaje takvo kakvo jest, ali ono je na terenu bez učinaka“.
Ipak, neuspjeh u suočavanju s neslaganjem na početku može imati i druge posljedice, kao što je vidljivo iz iskustva Crkve s enciklikom Humanae Vitae.
Svećenik Gerald Murray, koji je napisao kolumnu u kojoj osuđuje protivljenje dijela biskupa izjavi Kongregacije za nauk vjere, napose antwerpenskog biskupa Bonnyja, je izjavio kako vjeruje da će Sveta Stolica morati uskoro djelovati kako bi ispravila pogreške onih koji su rekli da će nastaviti s blagoslovom takozvanih istospolnih „brakova“ i zajednica.
Rekao je „da će se u suprotnom Vatikan suočiti s ogromnim sukobima, koje će uzrokovati pastiri koji nisu vjerni svojem poslanju“.
U svojoj kolumni je istaknuo da biskupi u trenutku postavljanja u službu trebaju javno položiti Zakletvu vjernosti kojom će se „čvrsto držati pologa vjere“ i „izbjegavati bilo koja suprotna učenja“.
U intervjuu za portal Register, rekao je da biskupi i svećenici koji vjeruju da bi definiciju braka trebalo prilagoditi i odobriti ga homoseksualcima, zapravo ne vjeruju u obvezujuće crkveno učenje.
„To je užasno, jer je Crkva uvijek naučavala istinu o braku i uvijek će to činiti”, rekao je vlč. Murray. „Nemoguće je da se učenje promijeni“. Rekao je da se ne bi iznenadio ako bi bilo više protivljenja Vatikanu nego što je do sada viđeno u Sjedinjenim Američkim Državama.
Također, vlč. Murray je uočio da katolici s istospolnom privlačnošću koji nastoje živjeti nauk Crkve živeći u kreposti čistoće, postaju obeshrabreni kada čuju da biskupi i svećenici tvrde da su homoseksualni odnosi i način života dobre stvari koje Crkva mora potvrditi. Vlč. Murray je rekao da se ti vjernici „osjećaju napušteno i izdano jer su mnogi napustili homoseksualni način života shvaćajući oslobađajuću snagu kreposti i milosti nasuprot mračnim učincima grijeha u njihovim životima. Postoji stav sentimentalnosti koji neki zagovaraju, tvrdeći da, pošto su ljudi uznemireni, moramo potvrditi ono što rade. To nikada nije bilo učenje Crkve ni o jednom moralnom pitanju“.
Doista, David Prosen, autor knjige Accompanying Those With Same-Seks Attractions: A Guide for Catholic, rekao je za portal Register: „Ono što je toliko dugo bilo glasno su bili oni koji silno priželjkuju ili da se promijeni Crkva ili promijeni tekst Katekizma. To mi je ostavilo osjećaj kako je onaj dio nas, koji nastoji živjeti čedan život, zapravo potpuno ignoriran“.
Kada je pročitao izjavu Kongregacije za nauk vjere u vezi blagoslova istospolnih zajednica, rekao je: „Smiješio sam se od uha do uha. Bilo je to prvi put nakon dugo vremena da sam osjetio da me Crkva podržava“. Sada kada je Vatikan zauzeo stav o istospolnim zajednicama, rekao je, „…nadam se da će to poštivati. Ipak, vjerojatno će biti nekih koji to neće poštivati i koji će izvršiti blagoslov. To je tužno jer će se time i dalje uzrokovati zablude i podjele u Crkvi“.
Anne (što nije njezino pravo ime), čiji je sin civilno „oženjen“ za muškarca, je rekla da su ona i njezin suprug također osjetili podršku i potvrdu dokumentom Kongregacije za nauk vjere.
„Ovo je vrlo koristan dokument za roditelje poput nas jer se odnosi na nas koliko i na Crkvu. Ne možemo blagosloviti zajednicu našega sina s drugim muškarcem, iako ih i dalje možemo voljeti kao individue“. Anne je rekla da je dokument pružio razlog zašto ona i njezin suprug nisu sudjelovali u „vjenčanju“ svoga sina.
Poput Prosena, Anne je rekla da je frustrirana biskupima koji zanemaruju katolike poput nje i njenog supruga.
„Čini se da ih brinu samo ljudi koji imaju problema s crkvenim naukom i ne prepoznaju da se mnogi od nas bore biti vjerni“. Usporedila je stajalište s onim koje su ona i suprug zauzeli koristeći prirodno planiranje obitelji u kontracepcijskoj kulturi.
Opasan trenutak
Upitan što Crkva može naučiti iz svoga iskustva s enciklikom Humanae Vitae, profesor Bradley sa Sveučilišta Notre Dame je rekao da bi bilo korisno ako bi papa Franjo dokument Kongregacije za nauk vjere javno potvrdio kao svoj. S obzirom da je malo vjerojatno da će se to dogoditi – i da su papinu uključenost u dokument neki mediji doveli u pitanje – profesor je rekao da će teret pasti na pojedine biskupe. „Prepoznajući opasnost sadašnjeg trenutka, svaki bi ordinarij trebao otvoreno i na vrlo vidljiv i javni način usvojiti upute dokumenta kao vlastito učenje i istaknuti kako ono isključuje bilo što poput blagoslova ili bilo koje druge vrste odobrenja, podržavanja ili poticanja bilo koje vrsta istospolnog seksualnog odnosa ili veze“.
Koje su tek implikacije na integritet katoličke vjere ako Crkva ne pošalje ispravnu poruku o ovom pitanju? Bradley kaže sljedeće: „Crkva uči da seksualnost utječe na sve aspekte ljudske osobe u jedinstvu tijela i duše. Ako redefinirate brak da biste uključili istospolne parove ili čak dopustite kulturi da ga redefinira bez odbijanja, potkopali ste značenje braka i eksplozijom sveli seksualnu etiku na komadiće. Učinci će biti katastrofalni za vjeru“.
