Benediktinska kongregacija časnih sestara iz Missourija objavila je svoje prvo priopćenje otkako je neočekivano otkrila neraspadnuto tijelo svoje utemeljiteljice, gotovo četiri godine nakon njezine smrti. Hodočasnici su pohrlili u Gower, u Missouri, nakon što je tijelo s. Wilhelmine od Presvete Krunice, utemeljiteljice Benediktinske kongregacije Marijinih sestara, Kraljice apostola, ekshumirano 28. travnja. Riječ je o tradicionalnom, kontemplativnom redu posvećenom molitvi i žrtvi za svećenike po Pravilu sv. Benedikta. (vidi ovdje)
Dragoj obitelji, prijateljima i dobročiniteljima,
do sada Vas je većina čula za događaje koji su se dogodili u samostanu, posebno oko ekshumacije naše s. Wilhelmine. Samo Vam se želimo obratiti kako bismo razjasnili nekoliko točaka.
Naš je samostan već neko vrijeme planirao izgraditi svetište svetog Josipa unutar oratorija, uključujući ponovno sahranjivanje ostataka naše voljene utemeljiteljice, s. Wilhelmine. Prošli mjesec, u pripremi za izgradnju svetišta, ekshumirale smo je, nakon što nam je rečeno da očekujemo samo kosti zbog vrlo vlaže zemlje (gline) Missourija, jer je prije četiri godine pokopana u jednostavnom drvenom lijesu bez ikakvog balzamiranja.
Namjera izgradnje svetišta sv. Josipa bila je s ciljem širenja pobožnosti koja bi se provodila u privatnosti našeg samostanskog života. Unatoč tome, otkriće nečega što se čini neraspadnutim tijelom i savršeno očuvanim dovelo je do neočekivanog obrata u našim planovima. Nismo imale namjeru ovo otkriće učiniti toliko javnim, ali nažalost, privatni e-mail je dospio u javnost, a vijest se počela širiti poput šumskog požara. Međutim, Bog djeluje na tajanstvene načine, a mi prihvaćamo Njegov novi plan za nas.
Mnogi su izrazili zabrinutost zbog promjena u našem životu, ali mi smo, srećom, ostale nepogođene i mogle smo nastaviti s našim životom prema benediktinskom načelu Ora at labora (hrv. Moli i radi), kao što bi to htjela i s. Wilhelmina. Da nismo gledale kroz prozore, ili van na mnoštvo koje je prisustvovalo našoj misi i molitvama Božanskog časoslova, ne bismo ni znale da su ljudi ovdje. Vojska volontera i naša lokalna policija intenzivno su radili kako bi riješili problem gužve i duboko smo zahvalne svakome od njih jer nam omogućuju da nastavimo svoj život u miru, dok posjetiteljima omogućuju ugodno molitveno iskustvo u samostanu.
Što se tiče, čini se, čudesnog očuvanja tijela s. Wilhelmine, dana nam je prilika razmatrati velike darove koje nam Bog daje svaki dan, osobito one koji su doslovno skriveni pred našim očima. Sv. Augustin je rekao da „se mi čudimo onome što je izvanredno. Zamislite činjenicu da nekoliko sjemenki donosi čitavo polje pšenice”. O tome, ali i svakodnevnim čudima, sv. Augustin kaže: „Ne trudimo se razmišljati o ovoj činjenici jer je ona uvijek tu. Ono što primjećujemo su događaji koji nisu dio uobičajenog tijeka prirode. To su djela koja je Bog sačuvao za određena vremena i mjesta da nas začude i zanijeme kako bismo otvorili svoj um Božjoj prisutnosti u svim događajima i ljepotama“. Vjerujemo da iako su cijeli život i smrt s. Wilhelmine bili čudo, pokazujući put do Svemogućeg Boga, ono što je ostavila iza sebe nastavlja ukazivati na Njegovo uskrsnuće i život slave koji nas čeka.
Ostaci (relikvije) neke osobe, obično se ekshumiraju prilikom pokretanja postupka beatifikacije, što navodi mnoge da vjeruju da je kauza s. Wilhelmine otvorena ili će biti otvorena. Budući da to nije slučaj, nastavljamo s jednostavnim ponovnim sahranjivanjem naše utemeljiteljice i tražimo savjete o mogućem otvaranju kauze u budućnosti, posebno jer sestra još nije dosegla potreban minimum od pet godina od smrti kako bi započeli proces. Početne izjave o izvanrednom očuvanja tijela s. Wilhelmine već je pribavljena, ali priznajemo da se daljnje studije moraju obaviti kasnije, u službenom svojstvu.
Iako možemo potvrditi osobnu svetost naše osnivačice, znamo da neraspadnuto tijelo nije među službenim znakovima koje Crkva uzima kao čudo za svetost, te da sve stvari moraju biti podvrgnute daljnjem ispitivanju, osobito od strane nadležnih tijela u području medicine. Sam život i primljene milosti moraju se potvrditi kao dokaz svetosti.
Dok se radujemo zajedničkoj ljubavi prema našoj utemeljiteljici, molimo za razborito strpljenje, kako bi se mogao zakonski započeti pravi proces, kad za to dođe vrijeme, i ako Bog da, da svoje napore posvetimo suradnji sa Svetom Majkom Crkvom na napredak u priznavanju svetosti naše utemeljiteljice. Znamo da je to dug proces, uz prikupljanje podataka i detaljnije proučavanje njezina života i posmrtnih ostataka. Molimo Vas za molitve dok pažljivo razlučujemo daljnje odluke.
U međuvremenu, slijedimo njezin prekrasan primjer, posebno u uvažavanju malih svakodnevnih čuda kojima nas Bog svaki dan blagoslivlja. Molimo za sve ljude, a napose one dobre volje koji su kontaktirali ili posjetili samostan, bezbroj osoba koji su iskazali podršku i zanimanje za život i ostavštinu naše s. Wilhelmine. Molimo, kao što je ona činila, da Božja volja bude u svemu.
