Novi duh relativizma je, kako je papa Benedikt i upozorio, ‘smrtonosan’ za Crkvu i vjeru, što nam pokazuje i ovaj kratki pregled stanja Crkve u Francuskoj:
U Francuskoj je trenutno samo 14.000 dijecezanskih svećenika. Oko polovice njih je starije od 75 godina. To znači da je situacija zaista dramatična. Voditi jednu župu je oduvijek predstavljao veliki posao. No, u Francuskoj je postalo “normalno” da župnik mora voditi brigu o desetak župa. Redovita proslava Svete misne žrtve je postala nemoguća. U većini župa misa se slavi samo povremeno. U biskupiji Langres, svaki svećenik mora brinuti za prosječno 50 župa. Ukratko, cijela biskupija je osuđena na duhovnu katastrofu. Broj svećeničkih ređenja također obeshrabruje. U 2009. godini, samo 89 dijecezanskih svećenika je zaređeno u Francuskoj. Daleko premalo da bi kompenzirao nedostatak nastao zbog prirodnih smrti. Ove brojke izgledaju kao izvješća koja dolaze s bojišnice nakon teško izgubljene bitke. Za plakati.
Francuska je zagrlila cijeli relativistički koncept duhovnosti, više nego bilo koja druga nacija, osim možda Njemačke. Ipak, postoje neke svijetle točke u Francuskoj kao što su poprilično tradicionalne biskupije Frejus-Toulon koja sama ima onoliko zvanja kao sve druge biskupije izvan Pariza zajedno. Druga nada za Francusku su njezini samostani, koji su često veliki bastioni pravovjerja, oni naravno koji nisu već zatvoreni. Također, vrlo protu-relativistički pokret ‘La manif pour tous‘ koji je uzdrmao francuski establishment i nudi novu nadu, je pod jakim utjecajem tradicionalnog kršćanstva.
Nažalost ono što se događa u Francuskoj će se dogoditi i drugdje, možda ne baš tako brzo ili s takvim posljedicama, ali za desetak godina, ako se nastavi ovaj trend podilaženja relativizmu, slično će se dogoditi u ostatku Europe i Americi. New York je, primjerice, ovaj tjedan najavio zatvaranje / spajanje više od 100 župa. To će se dogoditi posvuda, jednostavno zato što je relativizam smrtonosan, on je neprivlačan i bez nade, atraktivan je samo ljudima pojedine generacije, ali odbija mlade.
U međuvremenu, kao što apostol Pavao piše Timoteju:
„Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!“ (2 Tim, 1-5)
