Još 1970-e dr. Eric de Saventhem, osnivač Una Voce, izgovorio je ove ‘proročanske’ riječi:
Doći će renesansa: vratit će se asketizam i klanjanje kao pokretač izravnog i potpunog predanja Kristu. Formirat će se bratovštine svećenika, zavjetovanih na celibat i intenzivan život molitve i meditacije. Redovnici će se pregrupirati u zajednice sa strogim pravilima. Nastat će novi oblik liturgijskog pokreta, na čelu s mladim svećenicima, i privlačit će uglavnom mlade ljude, u znak protesta protiv bezličnih, prozaičnih, filistejskih i delirijskih liturgija koje će uskoro nabujati i konačno ugušiti čak i nedavno revidirane obrede.
Vrlo je važno da se ti novi svećenici i redovnici, ovi novi mladi ljudi s gorljivim srcem, pronađu – pa čak i u najzabitijem kutu jedne rasplinute Crkve – tako će blago istine svete liturgije i dalje tinjati u noći. I to je naša zadaća, jer smo dobili milost cijeniti vrijednost ovog naslijeđa, da ga sačuvamo od propadanja, pokapanja, prezrenog i time zauvijek izgubljenog. Naša je dužnost da ga i dalje držimo na životu našim vlastitom ljubavi i privrženošću, našom podrškom svećenicima koji čuvaju sjaj u našim crkvama, našim apostolatom na svim razinama uvjeravanja.
Ipak, još nas toliko posla čeka; ali tu je vatra- vatra katoličke vjere u svojoj ukupnosti i cjelovitosti, svojoj tradiciji i ljepoti- koja čeka da se izlije na zemlju, u svako mjesto, svaku zajednicu, svaku crkvu. Znajući to, bilo bi dobro razmatrati i pronaći hrabrosti u plemenitim riječima iz knjige Nehemije:
Tada im rekoh: “Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ruševinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da više ne budemo izloženi ruglu.”
I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saopćih im i riječi koje mi kralj bijaše rekao.
“Ustanimo”, povikaše oni, “i gradimo!” I ukrijepiše im se ruke na dobro djelo. Na te vijesti počeše nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, i Gešem, Arapin. Prezirno su nam govorili: “Što radite ovdje? Hoćete li se pobuniti protiv kralja?”
Ali im ja odgovorih ovim riječima: “Nebeski će nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu.”
(Neh 2:17-20)
