Broj mrtvih se već popeo na oko četrdeset, a ranjeni se broje u tisućama. To je, nakon mjesec dana, cijena prosvjeda protiv predsjednika Nicolasa Madure u Venezueli. U svjetskim medijima se malo govori o pravom stanju u ovoj državi, koja je nekoć ljevičarima bila primjer da socijalizam (ipak) može uspješno funkcionirati. Ali, stanje u Venezueli je sada dobilo novi obrat pa je Vlada za nemire u zemlji počela kriviti – Crkvu, a na snazi je sustavna agresija nad imovinom i osobama koje su vezane uz Katoličku crkvu.
Prijetnje smrću i bogohulni grafiti na crkvenim zidovima. Svete mise prekidane upadima pripadnika Chavistovih “colectivosa” (skupine naoružanih pristaša vlade). Kardinal Caracasa, Jorge Urosa Savino je ušutkan tijekom propovijedi i primoran da napustiti crkvu. Slika Isusa u katadrali u Valenciji oskvrnjena je i po njoj je razmazan ljudski izmet. Službene prostorije biskupija Guarenasa i Maracaya su opljačkane. Ukradene posvećene hostije u Maracaibou. Sjedište biskupske konferencije devastirano. u Guayani jedan svećenik je poginuo, a drugi je otet. U Caracasu su vrata katedrale oštećena, a zidovi prekriveni grafitima koji hvale Vladu.
Nažalost čak i Vatikanski izvori – počevši od “L’Osservatore Romana” – iako uglavnom detaljno opisuju razvoj krize u Venezueli, štede na vijestima o agresiji protiv Crkve. To se ne spominje ni u pismu koje je papa Franjo poslao venezuelanskim biskupima 5. svibnja u kojem izražava papinsku “brigu zbog teške situacije u kojoj živi venezuelanski narod”. Biskupi su odmah objavili snažnu prosvjednu notu protiv Madurove izjave o “ustavnoj konvenciji” o reformi države, što bi u praksi značilo – smatraju biskupi – nametanje “totalitarnog, militarističkog, nasilnog i ugnjetavačkog policijskog državnog sustava”. Ovakav potez se smatra još i gorim od “socijalizma 21. stoljeća” koji je osnovao Madurov prethodnik, Hugo Chávez, vođa kojega još uvijek slave mnoge ljevičarske skupine u Latinskoj Americi i drugdje u svijetu.
No, napadi na Crkvu rastu iz dana u dan. Pritom baš ništa nije sveto, a biskupi su postali “neprijatelji” s kojima se predsjednik Maduro odlučio žestoko obračunati. Koliko se krvi mora proliti prije nego što svjetski ‘moćnici’ osude socijalistički režim u Venezueli i traže smjenu diktatora, kojeg mnogi ljevičari, pa i oni u Crkvi još uvijek slijepo hvale.
