Tri mjeseca nakon što je Francuska uvela novi zakon, kojim se omogućuje sklapanje istospolnog braka, postaje evidentno da on nipošto nije uveden da bi okončao masivnu diskriminaciju protiv „ogromnog broja homoseksualnih građana“, kako je svojedobno tvrdio predsjednik Franciose Hollande, nego se radi o čistom nametanju jedne ideologije.
Naime, brojke pokazuju pravo stanje. Točno 90 dana nakon najvećeg ‘projekta’ za koji se francuska vlada izborila još od revolucije, očito je da je cijela kampanja svedena na ideološka nadmetanja, što čak nema niti osobitu podrška unutar same homoseksualne zajednice. Tako je tek 596 parova u cijeloj Francuskoj (od 65 miliona stanovnika!) zatražilo državno priznanje ‘braka’. Ovi rezultati su zanemarujući ako se ima na umu koliko se francuski narod protivio uvođenju ovoga zakona, a država sa svoje strane koristila sva raspoloživa sredstava ne bi li ga progurala. Ako se prva tri mjeseca od uvođenja zakona računa kao prvotni val, onda se može vidjeti koliko je uopće bilo interesa za sklapanje istospolnih brakova. A ako usporedimo Hrvatsku s Francuskom, možemo zaključiti da zapravo nema nekog smisla uvoditi jedan sličan zakon i to iz čisto praktičnih razloga jer za to nema velike potražnje, a kamoli potreba.
Sada je već očito da u prvom planu nikada i nije bila izmjena nekih izmišljenih diskriminacijskih zakona nego je to od samoga početka bila borba protiv tradicionalnog braka i obitelji. Uz to je sada, polako ali sigurno, uvedeno novo kažnjivo ponašanje pod krinkom ‘homofobije’ pa tako svaka javna kritika ove ideologije postaje kažnjiva. Zato se u Francuskoj borba nastavlja a protivnici istospolnog braka sada traže barem pravo na ‘priziv savjesti’. Gradonačelnici, na primjer, koji danas odbiju izdati bračnu dozvolu istospolnim parovima u svojim matičnim uredima, mogli bi biti kažnjeni i s pet godina zatvora. Oni koji vrše uslugu posvajanja djece, u provom redu Crkva, će biti pod budnim okom aktivista i državnih službenika.
