Otkad je jučer objavljen opširan intervju s papom Franjom u desetak isusovačkih časopisa diljem svijeta, sekularni mediji su, po tko zna već koji put, pomno izabrali citate za svoje naslovnice i ozbiljno iskrivili samu poruku koju je Papa htio prenijeti. Tako npr. u Jutarnjem listu čitamo da je ‘Crkva previše opsjednuta abortusom i gay brakovima‘ ili u Večernjem ‘Papa: Ne može se Crkva miješati u živote homoseksualaca‘. Kladio bih se da novinari, pogotovo naši, nisu uopće pročitali tekst, koji obuhvaća 12,000 riječi, a radi se o dubokim osobnim razmišljanjima Pape, koje je podijelio u razgovoru s braćom redovnicima o Ignacijanskoj duhovnosti i predanosti socijalnom aspektu Evanđelja. Jutarnji je u stvari doslovno samo prepisao ono što je njegov omiljeni NY Times prenio.
Čitajući mnoge komentare na katoličkoj blogosferi o ovom intervjuu, uočio sam da se u skoro svakom moli čitatelja da pročita originalan tekst, vidi ovdje što i ja preporučujem, iako nažalost, uz brojne zaposlene kadrove u našim crkvenim i drugim izdavačkim krugovima, hrvatski prijevod vjerojatno nikada neće biti objavljen u cijelosti. Zanimljive analize se mogu pročitati ovdje, ovdje i ovdje. U stvari, i kada govori o temama kao što su homoseksualnost i abortus, Franjo je pun ljubavi i milosrđa, i zato treba čitati cijeli tekst, jer Papa predstavlja Isusovo evanđelje, Katekizam Katoličke Crkve, pa i svoja pastoralna iskustva s ljudima koji žive u današnjem svijetu. Ne čitajte dakle što mediji pišu o Papinim riječima nego čitajte što je sam Papa rekao- ako ste u mogućnosti!
UPDATE:
Kao naručeno, danas je papa Franjo na susretu s ginekolozima govorio i o abortusu i eutanaziji, ali čisto sumnjam da će ga mediji prenijeti jer se ne uklapa u njihovu uređivačku politiku.
„Svatko od nas je pozvan da prepozna u krhkom ljudskom biću lice Gospodina, koji je u svom ljudskom tijelu iskusio ravnodušnost i usamljenost, na koju su se često osuđeni najsiromašniji, bilo u zemljama u razvoju ili u najrazvijenijim društvima. Svako nerođeno dijete čiji je život nepravedno osuđen na prekid, nosi lice Isusa Krista, nosi lice Gospodina, koji je još prije nego se rodio, a onda čim se rodio, doživio odbacivanje svijeta.
A tako i svaka starija osoba- govorio sam o djeci, ali trebali bi govoriti i o starijim osobama. I svaka starija osoba, čak i ako je nemoćna ili pred svršetkom svojeg života, nosi lice Kristovo. Oni ne mogu biti odbačeni kako “kultura otpada” predlaže! Oni ne mogu biti odbačeni!“
