“Ako ne krenemo od osobnog susreta s Kristom, nećemo imati kršćane, a samim time ćemo imati sve manje svećenika. Moramo obučavati kršćanske obitelji. Nalazimo se u kulturnoj poplavi i vrijeme je da izgradimo arku.”
Ravnatelj zvanja u službenom bogoslovnom sjemeništu Rimske biskupije izdao je oštro upozorenje zbog budućeg nedostatka svećenika, navodeći da je nedavno ređenje 11 svećenika za biskupiju “mala prilika za radost”.
Govoreći za novine Agensir 29. travnja, otac Fabio Rosini izjavio je da će Rimska biskupija uskoro ostati bez svećenika za gotovo 340 župa diljem grada. Njegovi su komentari došli u svjetlu nedavnog ređenja 11 novih svećenika za Rimsku biskupiju, koji su došli iz biskupijskog sjemeništa – Papinskog visokog sjemeništa u Rimu – i rimskog sjemeništa Neokatekumenskog puta.
Rosini je ustvrdio da problem nije nedostatak zvanja sam po sebi, nego širi nedostatak praktičnih katolika: „Ne nedostaju zvanja, nisu manjkavi sjemeništarci, nego nedostataka praktičnih kršćana općenito.”
Nakon što je sada 12 godina služio kao ravnatelj za zvanja u Rimskoj biskupiji, Rosini je upozorio da trenutni trend malog broja novih zaređenja, zajedno sa sve većim brojem svećenika koji odlaze u mirovinu, “znači da za nekoliko godina više nećemo imati dovoljno svećenika za župe.”
Papinsko veliko sjemenište – koje je dom umjetninama sada zloglasnog oca Marka Rupnika – trenutačno broji 35 bogoslova za biskupiju, s dodatnih 13 bogoslovnih sjemeništaraca koji se tamo obučavaju za druge biskupije diljem Italije. Rimska biskupija dom je više od 330 župa, koje služe oko 3 milijuna katolika.
Rosini je potvrdio da Rim već neko vrijeme ima mali broj bogoslova i da se problem pokušavao prikriti zbog prakticiranja “endemske pogreške” prihvaćanja ili privlačenja svećenika izvan biskupije.
No, dok takva vanjska zvanja služe da se “biskupija održi na nogama”, ravnatelj za zvanja je ustvrdio da “nedostatak rimskih zvanja očituje stanje sterilne Crkve”.
“Nastavili smo vjeru uzimati zdravo za gotovo i posljedica je da nema zvanja. Moramo naviještati Evanđelje, formirati kršćane”, istaknuo je.
Rosini je nadalje izjavio da se broj kršćana “nije povećao jer je obitelj kao kršćanska odgojna stanica propala.”
Istaknuo je način na koji katoličke obitelji uglavnom više ne prakticiraju puninu katoličkog života, osobito u pogledu crkvenih blagdana:
“Liturgijska godina, koja je pravi put zajednički svim crkvenim stvarnostima, urušila se u domovima u kojima se više ne posti u korizmi i gdje je Božić postao poganski događaj odvojen od iskustva molitve.”
„Istinski kršćanske obitelji u kojima se moli, obučava se u služenju i opraštanju“ dovele bi do „dobrih svećenika“, rekao je Rosini. “Ali ako ne krenemo od osobnog susreta s Kristom, nećemo imati kršćane, a samim time ćemo imati sve manje svećenika. Moramo obučavati kršćanske obitelji. Nalazimo se u kulturnoj poplavi i vrijeme je da izgradimo arku.”
Pad broja svećenika u Rimskoj biskupiji nipošto nije izoliran problem, već se odražava u zemljama diljem svijeta.
Nekoliko tjedana prije objave ovih podataka, papa Franjo je priznao krizu zvanja, nazivajući je “misterijem”. “To je misterij: i za manje od 100 godina. Kako ćemo to jedni drugima objasniti? Ne vidim objašnjenje”, rekao je, osuđujući ujedno “najteži grijeh” “prozelitizma”.
Međutim, kad je bio upitan brine li se, Papa nije izrazio nikakvu zabrinutost zbog odustajanja od zvanja, rekavši da je to samo kriza koju “treba iskusiti i prevladati”.
“Ne, nisam zabrinut, to je znak vremena koji ukazuje na svjetovnost, koji ukazuje na stupanj razvoja koji vrijednosti stavlja negdje drugdje. Ovo signalizira krizu. Krize postoje, a krize se moraju doživjeti i prevladati.”
