Papa Franjo napušta 40-godišnju tradiciju koju je obnovio sv. Ivan Pavao II. i seli slavlje Tijelova iz srca Rima u susjedni gradić Ostiju u nedjelju, 3. lipnja.
Ovaj potez označava najnoviju od nekoliko promjena koje je papa Franjo donio za proslavu Tijelova od početka svog pontifikata.
S obzirom na duboku važnost i ljepotu godišnje euharistijske procesije kroz središte Rima, i ova odluka navodi neke da upitaju: Franciscus, quo vadis?
Do ove godine, euharistijska procesija slijedila bi odmah nakon slavlja Svete mise u Rimskoj bazilici Sv. Ivana Lateranskog – Stolice rimskog biskupa – i kretala se putem Via Merulana do bazilike Svete Marije Velike, gdje je svečano slavlje završavalo klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom.
Na svečanosti Tijelova 1982., u prvoj propovijedi nakon povratka euharistijske procesije u središte Rima, sv. papa Ivan Pavao II. izjavio je:
Želimo podići kalež spasenja, kalež Euharistije i javno zazvati ime Gospodnje pred svim ljudima, pred cijelim gradom i svijetom.
Nisu li se riječi psalmista ispunile u nazočnosti ovoga grada Rima? “Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt njegovih svetih.” (Ps 116,15).
Rim apostola, mučenika i svetaca, slavi Euharistiju koja je za sve postala kruh života i krv duhovne slobode: “Gospodine, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje.” Tako govori psalmist… kroz pokoru i Euharistiju put vodi od grijeha i ropstva đavlu i svijetu – do slobode Duha.
Hodajući u procesiji Presvetog Tijela i Krvi Kristove, želimo svjedočiti ovu [istinu] Rimu i svijetu. Ovo je naša liturgija hvale i zahvaljivanja, koju ne smijemo zanemariti pred Bogom i ljudima.
Prošle je godine papa po prvi put premjestio liturgijsku proslavu Tijelova s četvrtka na sljedeću nedjelju, pa će tako i procesija u Ostiji biti održana ove nedjelje.
