Sve države koje se odupiru prionuti uz tu ideologiju odreda se kažnjavaju i izlažu silnim pritiscima kako bi se pod prisilom obvezale da je ugrade u svoj program razvitka.
Kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, jedan od najistaknutijih osoba u vrhu Katoličke Crkve (prema nekima favorit u izboru budućeg Pape), održao je 1. lipnja 2016. godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu lectio magistralis (predavanje) izuzetno zanimljivog sadržaja i teme. U opsežnom predavanju naslovljenom – Obitelj naspram rodne ideologije. Sveti Ivan Pavao II.: „Budućnost čovječanstva ovisi o obitelji“, kardinal Sarah iznosi analizu rodne ideologije od njezina nastanka do posljedica za čovjeka i društvo.
Obitelj-rod: izravni sukob
Kardinal Carlo Caffara, umirovljeni bolonjski nadbiskup i prvi predsjednik Instituta lvana Pavla II. za proučavanje braka i obitelji, izjavio je na susretu, 16. veljače 2008.:
Kada me je Sveti Otac imenovao prvim predsjednikom Instituta Ivan Pavao II za proučavanje braka i obitelji, tada sam primio pismo od sestre Lucije iz Fatime koje se nalazi u arhivu Instituta. Napisala mi je nedvosmislena ovo: ,,Odlučujuća bitka između Gospoda i Sotonina carstva vodi se o braku i obitelji.” Svakako, dodala je, ,,Ne dajte se nimalo zastrašiti, jer će svi koji djeluju u prilog svetosti braka i obitelji uvijek nailaziti na protimbe; napadat će ih se svim mogućim sredstvima, zato što je ishod toga sraza odlučujući. Unatoč tome, Gospa je već razbila glavu Sotoni.
Papa Benedikt XVI., nakon svoga apostolskog putovanja u Fatimu, nije se na susretu, 11. svibnja 2010., libio ustvrditi:
Oduvijek smo znali, iako se to u naše dane, pred našim očima, razgoropadilo na zastrašujući način: najužasniji progoni Crkve ne dolaze od njezinih neprijatelja izvana, nego od grijeha koji se čine u samoj Crkvi, zbog kojih ona mora najžurnije činiti pokoru kako bi se pročistila.
Kršćanske obitelji doživljavaju svaki dan napade po cijelom svijetu. Kao što ćemo vidjeti, ideologiju roda podržava, promiče i sprovodi Svjetska zdravstvena organizacija, koja ovisi o Ujedinjenim narodima (OUN), a po bezbrojnim odgojnim i zdravstvenim ustanovama, kojima su sjedišta u zapadnim državama (Sjeverne Amerike, Zapadne Europe i Australije i Novog Zelanda).
Sve države koje se odupiru prionuti uz tu ideologiju odreda se kažnjavaju i izlažu silnim pritiscima kako bi se pod prisilom obvezale da je ugrade u svoj program razvitka.
Papa Franjo, na svome apostolskom putovanju u Manilu, nije oklijevao odlučno optužiti „ideološki kolonijalizam protiv obitelji“ koji sve čini kako bi je razorio uvlačeći se i šireći u društvima i kulturama država u razvitku. U br. 56. svoje Apostolske post-sinodalne pobudnice Radost ljubavi, svom snagom kritizira smrtonosnu ideologiju gender,
koja poriče naravnu razliku i uzajamnost između muškog i ženskog. Ta ideologija zamišlja društvo bez spolnih razlika i podriva antropološki temelj obitelji. Ona uvodi odgojne projekte i zakonska usmjerenja koja potiču na osobni identitet i osjetilni identitet u korijenu odsječene od biološke različnosti između muškog i ženskog.
Kardinal Francis Arinze, komentirajući te riječi pape Franje, reče da su „sredstva priopćivanja uobičajila izobličivati, posvjetovnjivati pa čak i komercijalizirati obitelj“ . To je posve očito u programima natopljenima erotizmom i pornografijom čak i kad se obraćaju djeci: u brojnim zapadnjačkim državama, djeca se već od vrtića preodgajaju, a to će reći da se njihova svijest manipulira i zagađuje ideologijom roda. U nekim državama, obitelji uopće ne ostaje mogućnost izbora. Tako se u Njemačkoj 2006. htjelo prisiliti jednu kršćansku protestantsku obitelj s osmero djece da sudjeluje u nelagodnom pokusu pod naslovom spolni odgoj. Roditelji su odlučili da svoju djecu više ne šalju u taj razred; zauzvrat su kažnjeni uhićenjem i zatvorom …
Osobno sam, u knjizi Bog ili ništa, snažno osudio teoriju o rodu kao otvoreni napad na obitelj, kao i njezinu volju da razori obitelj, naglašavajući njezinu razornost posebice za afričke države, koje su podvrgnute novom kolonijalizmu iz zapadnjačkih država, bilo izravno, bilo posredstvom međunarodnih organizacija koje gospodare tim državama bez njihova udjela i bez ikakva stida.
Podrijetlo ideologije roda
Izraz rod – ,,gender“ na engleskom – proizvele su društvene znanosti frojdovskog nadahnuća. Pojavio se 1955. u Sjedinjenim Državama: John Money
, psihijatar s Harvarda, suočivši se sa slučajevima hermafroditizma, uveo je pojam „gender role“, koji je definirao ovako: ,,To su sve one stvari koje neka osoba govori ili čini kako bi pokazala da se opredjeljuje za položaj muškog ili ženskog.“ Tako je taj novi pojam o društvenoj ulozi kao izvoru spolnog identiteta ponio klicu cijeloga ideološkog projekta o rodu, kakav će se razmahati u nadolazećim desetljećima.
Trideset i pet godina poslije, 1990., Judith Butler, koja ostaje rodonačelnicom prevrata o rodu, proglašava da riječi „spol“ i „rod“ nisu imenice nego – glagoli. A to znači da jedinka, muško ili žensko, postaje ono što on ili ona izabere da kaže ili čini. Ona dakle tvrdi da „biti muško ili žensko nije nešto po tome što netko jest, nego po tome što čini“.
Duhovni razlozi borbe
Neobična i bunovna teorija o rodu, koja se predstavlja „znanstvenom“, u stvarnosti se razotkriva kao pseudoznanstvena podvala. Korijene je pustila u tlo koje se može pokazati kao naročito mutno, a za koje ja bez oklijevanja kažem da u njemu prepoznajem „prste samog đavla“. O čemu se, dakle, radi? Što je temelj te ideologije i kako bismo je mogli poraziti? Iz Biblije znamo da je Sotona „čovjekoubojica“ od samoga početka. Zašto čovjekoubojica? Koga đavao želi ubiti s takvim bjesnilom koje neće prestati do završne bitke o kojoj govori Otkrivenje? Sotona je ubojica, sve čini da uništi Boga u nama, a to znači ljudsku osobu stvorenu na sliku Božju, sve čini kako bi nas pretvorio u jedinke koje ja nazivam „zombi“ bez duše, ali s tijelom koje je postalo stroj podvrgnut genetskim preinakama i transhumanizmu.
Da, do toga je Protivniku: hoće nas podložiti sebi, Knezu ovoga svijeta, kako bi s nama lakše manipulirao najprije nam kidajući „pupčanu vrpcu“ koja nas povezuje s Bogom, a onda, u drugom naletu, s iluzijom – koja je prava prašina u oči – da smo tek grumen stanica koje žive zahvaljujući jedino sve sofisticiranijoj tehnologiji, pokušavajući nas lišiti naše ljudskosti te nas pretvoriti da budemo svoji vlastiti bogovi.
Cijelo predavanje možete pročitati na blogu kustodija.com, koji preporučujemo svim čitateljima.
