Ovih dana se nekako ispod radara provukla vijest da u učeničkim svjedodžbama od ove godine- više nema imena roditelja ni spola djeteta! Nakon velikih rasprava o uvođenju rodne ideologije i nasilnoj promjeni našeg društva putem ratificiranja Istanbulske konvencije, nama na očigled je već učinjen jedan od prvih koraka u tom smjeru.
Netko je dakle u nadležnom ministarstvu odlučio da, eto, imena roditelja na takvom dokumentu više nisu važna jer izgleda da dijete pripada državi, a ne roditeljima, pa je zato važnije upisati njegov OIB. A što se tiče spola, valjda sljedeći današnje norme u primjeni rodne ideologije, ne vrijedi ga ni upisati jer dijete možda odluči promijeniti svoj spol i prihvatiti jedan od bezbroj rodova koje ova ideologija nudi, a državna politika će mu to svakako omogućiti.
Ako niste vidjeli članak objavljen u Večernjom Listu pod naslovom Učeničke svjedodžbe bez imena roditelja i spola djeteta ovog tjedna, prenosimo neke odlomke:
Od ovog lipnja učeničke svjedodžbe ne sadrže više pojmove otac i majka, kao niti njihova imena. Umjesto toga, ispod imena i prezimena učenika nalazi se broj (OIB). Također je maknuta kategorija spola.
Vijest o novom izgledu svjedodžbi stigla je u samom jeku poslova oko završetka nastavne godine, pa nitko nije imao previše vremena obraćati pozornost na taj podatak. Tek kad sam vizualno doživjela i u ruke primila svjedodžbe vlastite djece postala sam svjesna dojma koji ona ostavlja i poruke koju šalje.
Svjedodžba je javna isprava koja se izdaje nakon završetka svakog pojedinog razreda osnovne i srednje škole. Učenika sve do njegove punoljetnosti zastupa roditelj ili skrbnik u svim pravnim pitanjima. Zbog čega je dakle ta kategorija izbrisana iz ovog službenog dokumenta na temelju kojeg se učenik upisuje u srednju školu, ili nakon završene iste na studij?
Izgled i sastavne dijelove svjedodžbe propisuje Pravilnik o pedagoškoj dokumentaciji i ispravama.
(…)
Dakle, jasno je odakle vjetar puše. Nametnuta rodna ideologija ne poznaje kategorije muško i žensko, pa su one neminovno trebale biti izostavljene. No čak više od toga zasmetao je mnoge izostanak kategorije oca i majke, odnosno općenito roditelja.
Dijete nije broj dolutao na ovaj svijet niotkuda. Ne samo genetskim nasljeđem, nego i prvim socijalnim kontaktima (odgojem) identificiramo se do određene dobi roditeljima.
Dijete je osim toga jedinka, specifična i univerzalna koja u svom DNK-a nosi nasljeđe i korijene svoje obitelji. A obitelj je, (ova teorija lišena je svih vjerskih ili ideoloških tendencija) ipak temelj svakog društva. Zašto jedino naše društvo mora biti bez temelja?
Cijeli članak svakako pročitajte ovdje
