Većina katolika je samo donekle, ako je uopće, bilo zainteresirano, za nastojanja pape Franje da ograniči i u konačnici eliminira tradicionalnu latinsku misu. To ne utječe izravno na njih i čini se kako je to pitanja iznad njihovog životnog kruga prioriteta.
Problem je u tome što je nastojanje da se ukine tradicionalna latinska misa samo jedan korak u višestrukom ratu protiv navodne prijetnje “tradicionalizma”. Iz bilo kojeg razloga, čini se da moćnici u Vatikanu vjeruju da je tradicionalizam jedan od najvažnijih problema u današnjoj Crkvi i da mu se treba snažno oduprijeti.
Sada bi prosječni vjerni katolik mogao reći: “Ali ja nisam tradicionalist, pohađam redovni oblik mise i slažem se s Drugim vatikanskim saborom, pa što se to mene tiče?” Nedavne papine primjedbe, međutim, pokazuju da ovaj napad na “tradicionalizam” u Crkvi ide daleko dublje od vezanosti za stare obrede – on izravno utječe na nauk Crkve.
Prošli tjedan, na povratku iz Kanade u avionu (zašto uvijek u avionu?), papu su pitali o naporima da se potkopa Humanae Vitae i promijeni apsolutna zabrana Crkve protiv umjetne kontracepcije. Njegov nam odgovor dosta toga otkriva. Umjesto da jednostavno kaže da se to učenje neće – jer se ne može – promijeniti, on je iznio još jednu kritiku protiv tradicionalizma:
Ali znajte da je dogma, moral, uvijek na putu razvoja, ali uvijek u istom smjeru… Mislim da je ovo vrlo jasno: Crkva koja ne razvija svoje mišljenje u crkvenom smislu, Crkva je koja nazaduje. To je problem današnjice i mnogih koji sebe nazivaju tradicionalnima. Ne, ne, oni nisu tradicionalni, to su ljudi okrenuti prošlosti, nazadni, bez korijena – tako se uvijek radilo, tako se radilo u prošlom stoljeću. A gledanje unatrag je grijeh jer ne napreduje s Crkvom. Tradicija, umjesto toga, netko je rekao (mislim da sam to spomenuo u jednom od govora), tradicija je živa vjera onih koji su umrli. Umjesto toga, za one ljude koji gledaju unatrag, koji sebe nazivaju tradicionalistima, to je mrtva vjera živih. Tradicija je uistinu korijen, nadahnuće po kojem se ide naprijed u Crkvi, a to je uvijek okomito. A gledanje unatrag je vraćanje unatrag, uvijek je zatvoreno.
Drugim riječima, misliti da se crkveno učenje o umjetnoj kontracepciji ne može “razviti” znači biti “tradicionalist” koji ima “mrtvu vjeru živih” (i iako ovdje ima dosta igre riječima, “razviti” u biti znači “promjeniti” u ovom kontekstu, budući da se apsolutna moralna zabrana umjetne kontracepcije može promijeniti samo u nešto što nije). Humanae Vitae je jednostavno ono “kako se radilo prošlog stoljeća.”
Dakle, u Papinim očima, ne morate prisustvovati tradicionalnoj latinskoj misi – ne morate čak ni mariti za liturgiju – da biste bili “tradicionalist”; jednostavno uvjerenje da Crkva ne može promijeniti svoja temeljna moralna učenja čini vas jednim od njih.
Sada smo svi tradicionalisti.
