U iščekivanju Sinode o obitelji, vrijedi se još jednom podsjetiti riječi pape Lava XIII. koji je, u enciklici Satis Cognitum, bez ustručavanja progresivnim teolozima dao do znanja kako Crkva reagira na učenja koja mogu “samo i jednom riječju, poput kapi otrova, zaraziti ispravnu i jednostavnu vjeru kojoj nas je podučio naš Gospodin”.
Crkva, utemeljena na tim načelima i vodeći računa o svojoj službi, ništa nije činila s većim nastojanjem i revnovanjem nego što je to bilo očuvanje integriteta vjere. Stoga je pobunjenicima smatrala, i protjerala iz svojih redova, onu svoju djecu koja su u bilo kojoj točki imala drugačije uvjerenje od njezinog.
Arijevci, montanisti, kvartodecimanisti, monofiziti na čelu s Eutihom, sigurno nisu odbili sav katolički nauk: oni su napustili samo mali djelić. Ipak, tko ne zna da su proglašeni hereticima i protjerani iz krila Crkve? Na sličan način su osuđeni svi autori heretičkih načela koji su ih slijedili u narednim godinama.
“Ne može biti ništa opasnije od onih heretika koji priznaju gotovo cijeli opus nauka, a opet jednom riječju, poput kapi otrova, zaraze ispravnu i jednostavnu vjeru kojoj nas je podučio naš Gospodin i prenijela nam Apostolska tradicija” (Auctor Trakt. de fide Orthodoxa contra Arianos).
Praksa Crkve je uvijek bila ista, kao što je pokazano u jednoglasnom nauku Otaca, koji su htjeli zadržati izvan katoličke zajednice, kao strano Crkvi, svakog tko je odstupio u najmanjoj mjeri od bilo koje točke nauka predložene autoritetom crkvenog magisterija.
