Užasavajuća vijest iz Francuske, prema kojoj je oko tri tisuće svećenika seksualno zlostavljalo tristo trideset tisuća djece tijekom sedamdeset godina ukazuje na još jedan skandal unutar Crkve; pokazuje nam da postoji previše svećenika koji se ne boje Boga i ne poštuju temeljni katolički nauk.
Ponašanje počinitelja nije tipično za one koji vjeruju u katoličku doktrinu o paklu, čistilištu i pravdi. Možda mnogi od njih uopće ne vjeruju u Boga. Drugi devijantni svećenici i biskupi vjerojatno su prihvatili New Age koncept da je Bog neka vrsta neosobne životne sile. Drugi nedvojbeno smatraju da je Bog samo ljubav i milosrđe, a ne pravda, te u konačnici svi idu u raj bez obzira na zlodjela.
Skandali seksualnog zlostavljanja sastavni su dio krize u katoličkim sjemeništima koja se dogodila 70 – ih i 1980-ih, baš kako je opisano u knjizi Michaela S. Rosea „Zbogom, dobri ljudi – Kako su liberali uvukli opačine u institucije Katoličke crkve“. Usredotočuje se na američka bogoslovna sjemeništa, ali nedvojbeno se ista stvar događala u Francuskoj i drugdje u svijetu.
„Zbogom, dobri ljudi“ je metafora koju autor koristi za pravovjerne bogoslove koji su samo željeli prigrliti i produbiti svoje znanje o katoličkom nauku. Šokantno i ironično, u mnogim su slučajevima bili otpušteni iz sjemeništa ili su bili prisiljeni zadržati svoje stav u tajnosti. Smatrali su ih „krutim i nemilosrdnim homofobima”.
Iako to nije slučaj u svim sjemeništima, u mnogima su od njih cvjetale homoseksualne aktivnosti i pornografija – a službeni crkveni nauk biva preziran od strane mnogih profesora, odgajatelja sjemeništa i poglavarstva institucija. Zapravo, moglo bi se tvrditi da su ta mjesta bila protu katolička.
U jednom sjemeništu „neki su liberalni predavači uvjerili veliki broj studenata da seksualni promiskuitet s osobama istim spolom ne predstavlja kršenje celibata”, što je nečuveno iskrivljenje katoličkog učenja.”
Rose u knjizi navodi kako nije bilo neuobičajeno u sjemeništima da se izvanbračni seks smatrao pozitivnim činom, homoseksualnost normalnom, a kontracepcija moralno prihvatljivom. Obeshrabrivalo se one koji žele živjeti celibat. Druga protukatolička stajališta među profesorima odnosila su se na to da Bibliju ne treba shvaćati ozbiljno, da su sve religije jednake u Božjim očima, da Papa nije nepogrešiv, da je stvarna prisutnost Krista u Euharistiji mit, da Isus nije Bog i da su njegova čuda izmišljotine. Jedan formacijski program je čak bio uveo gnostičke i New Age prakse kao što su kristali, tarot karte i Ouija ploče.
Bogoslovi su bili izgubili vjeru, kao i svećenici tog doba, od kojih su mnogi napustili svoja zvanja. Mnogi su nevjernici nastavili svećeničku formaciju. U intervjuu s Jonathanom Van Marenom iz LifeSitea, profesorom Magdalen College of Liberal Arts i suradnikom portala „Crisis“ Anthony Esolen govorio je o svećenicima koji su izgubili gotovo svu svoju vjeru i koji su u stanju otpadništva od vjere. „A oni su još uvijek svećenici – to je posao za koji su se školovali i ne znaju raditi ništa drugo. I šire zarazu u Crkvi”.
Bez vjere u Boga, posebno u Boga pravde, ljudi su skloniji činiti loše stvari. Uz oskudno poštivanje nauka Evanđelja ili moralnih propisa katoličke vjere, neki svećenici su možda bili u stalnom stanju smrtnog grijeha (uz odsutnost ispovijedi) bilo zato što su se sami upuštali u grešne radnje ili signalizirali drugima da je u redu činiti tako.
„Predodžba da vas Bog promatra čak i kada drugi to ne čine… predstavlja vjerojatno jednu od najmoćnijih stvari u cijeloj ljudskoj povijesti”, piše autor i komentator Jonah Goldberg. U katoličkoj tradiciji, ne samo da Bog promatra svaki naš pokret, već su tu i anđeli i đavli, od kojih potonji žele svjedočiti protiv nas na Sudnjem danu. Ali svećenik zlostavljač slabe vjere lišen je ikakve percepcije da ga Bog ili bilo koji drugi nadnaravni entitet promatra. Ili ima New age poimanje Boga. Ili misli da je Bog samo ljubav i milosrđe i da nema pakla. U skladu s tradicionalnim katoličkim naukom, Bog je pun ljubavi i milosrđa, ali je i Bog pravde.
Kako bi provjerili mijenjaju li ljudi svoje ponašanje ako misle da ih nadnaravni entiteti promatraju, prije nekoliko godina su na Sveučilištu u Arkansasu, profesor Jesse Bering i njegovi suradnici proveli eksperiment u kojemu su studenti preddiplomskog studija polagali test na kojem je bilo lako varati. Dijelu njih je rečeno da je duh (fiktivnog) mrtvog diplomiranog studenta nedavno viđen u učionici. Naravno, ta je skupina kao cjelina varala puno manje od druge skupine.
Pedofilski svećenici, od kojih mnogi preziru autentični katolički nauk, vjerojatno misle da ih nitko ne promatra, kada su u pitanju nadnaravni entiteti. Nasuprot tome, oni koji u potpunosti vjeruju u katoličku doktrinu misle da ih Bog uvijek gleda. „Bog zna što si učinio. Bog će te kazniti za to. A to je nevjerojatno snažno sredstvo odvraćanja”, rekao je Dominic Johnson sa Sveučilišta u Edinburghu za Nacionalni radio. „Ako pogledate bilo gdje u svijetu, zapravo nailazite na primjere ljudi koji mijenjaju svoje ponašanje zbog zabrinutosti za nadnaravne posljedice svojih postupaka. Ne rade stvari koje smatraju lošima jer misle da će za to biti kažnjeni”.
Slika Boga u kojeg se vjeruje isto tako može napraviti veliku razliku. Iako ovih dana nije popularno prikazivati Boga kao suca i kažnjavatelja, ta percepcija Boga izaziva bolje ponašanje pojedinca. U drugom eksperimentu, Azim Shariff i Ara Norenzayan su na sveučilištima u saveznoj državi Oregon i Britanskoj Kolumbiji, dali testove iz matematike ispitanicima na preddiplomskim ispitima, i tek su nakon toga ispitanici bili upitani o svojim pogledima na Boga. Ateisti i agnostici varali su znatno više od onih koji su Boga smatrali kažnjavateljem i pravednikom. Što se dogodilo sa vjernicima koji percipiraju Boga kao onoga koji isključivo voli i prašta? Varali su koliko i ateisti i agnostici. „Manje je važno koliko vjerujete u Boga nego u kakvog Boga vjerujete”, napisali su istraživači.
Nedostatak vjere u Boga odnosno nedostatka vjere u katoličku doktrinu- u Boga punog ljubavi, milosrđu i pravednosti, predstavlja pokazatelj da kod pojedinca u takvoj situaciji ne postoji poticaj da ostane na pravom putu. To je dovelo do skandala seksualnog zlostavljanja maloljetnika od strane svećenika u Francuskoj, Sjedinjenjem Američkim Državama i drugdje.
Srećom, danas su sjemeništa uglavnom u mnogo boljem stanju. Velika većina slučajeva seksualnog zlostavljanja maloljetnika u Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama dogodila se 60-ih, 70-ih i 80-ih – iako čitajući današnje vijesti, čovjek bi pomislio kako današnji mediji žele progurati narativ da je situacija danas još gora nego prije. I hvala Bogu što su u usporedbi sa starijim generacijama svećenika, mlađi naraštaji svećenika skloniji pravovjerju. Oni su svjesniji da ih Bog pomno prati. To je snažno sredstvo odvraćanja od seksualnog nemorala i zlostavljanja drugih.
