Čitajući znakova današnjeg vremena, teško je ne zaključiti da je Bog slao čovječanstvu poruke kroz učenja i događaje u života različitih svetaca u povijesti.
Sveti Ivan Bosco je jedan odličan primjer.
Don Ivan Bosco je imao san koji je smatrao proročkim. Naravno, moramo uzeti u obzir da on spada u kategoriju privatne objave. Iako nitko je dužan u njega vjerovati (i Crkva nije donijela presudu o njemu), to ne znači da ne prikazuje istinske stvari. Ako san sadrži istinito proročanstvo, treba ga ozbiljno proučiti jer nam može pomoći u shvaćanju i rješavanju probleme našeg doba.
30. svibnja 1862. don Bosco je svojim mladićima u nagovoru za laku noć rekao sljedeće:
“Želim vam ispričati jedan san koji sam usnuo prije nekoliko dana. Zamislite da ste na obali mora ili na izdvojenom morskom grebenu i da ne vidite nikakav drugi komadić zemlje osim onoga ispod svojih nogu. Na cijeloj prostranoj vodenoj površini vidi se beskrajno mnoštvo lađa spremnih za borbu, čiji pramci su ojačani oštrim željezom u obliku strijele koje tamo kamo je gurnuto sve ranjava i probada. Te su lađe naoružane topovima, opskrbljene puškama i svakovrsnim drugim oružjem, zapaljivim tvarima i knjigama. Usmjerene su prema jednoj lađi koja je mnogo veća i viša od sviju njih. Nastoje je udariti brodskim kljunom, zapaliti ili joj na drugi način bilo kako nauditi.
Tu veličanstvenu svim i svačim opremljenu lađu prate mnoge lađice koje od nje primaju zapovjedne signale i kreću se kako bi se obranile od protivničke flote. Puše njima suprotan vjetar. Čini se da uzburkano more pomaže neprijatelju.
Usred beskrajne morske pučine uzdižu se dva snažna vrlo visoka stupa, jedan nedaleko od drugoga. Na jednome je kip Bezgrešne Djevice, pod čijim se nogama nalazi velika ploča sa sljedećim natpisom: ‘Marija Pomoćnica’, a na drugome, koji je mnogo viši i veći, nalazi se hostija čija je veličina proporcionalna stupu, a pod njom drugi natpis sa sljedećim riječima: ‘Spas vjernika’.“
Siguran i spasonosan lijek
Nakon toga don Bosco je objasnio kako je u velikoj lađi papa. Na kraju, unatoč brojnim nevoljama i poteškoćama, papina lađa i njoj prijateljska flota uspijevaju doći pod okrilje ona dva stupa i tamo nalaze sigurnost i spas. Poruka je jasna: vjernost papi, štovanje euharistije i pobožnost prema Mariji.
Kada je završio don Bosco je sažeo značenje sna ovim riječima:
“Crkvu čeka vrlo teška kušnja. Ono što smo do sada trpjeli je gotovo ništa u odnosu na ono što će se dogoditi. Neprijatelje Crkve su simbolizirali brodovi koji nastoje potopiti veliku lađu. Samo dvije stvari mogu nas spasiti u tako teškom času: pobožnost prema Mariji i česta pričest. Učinimo što možemo da najbolje iskoristimo ova dva sredstva i da ih drugi koristite svugdje. Laku noć.”
“Česta pričest” i “pobožnosti prema Mariji” je dobilo poticaj u stvarnom svijetu dolaskom pape Pia X. i objavma Gospe Fatimske početkom 20. stoljeća. U 1905. godini Pio X. je odredio da po prvi put katolici mogu primiti Svetu pričesti svaki dan na svetoj misi. Onda je 13. svibnja 1917., Gospa zatražila od svijeta da moli krunicu radi mira ili će Papa i Crkva mnogo trpjeti.
U mnoge pojedinosti iz sna don Bosca dobro se uklapaju događaji i izazovi kroz koje je Crkva prošla u 20. i 21. stoljeću.
Evo samo nekih primjera:
Današnja borba protiv Crkve zasigurno bi se mogla okvalificirati kao žestoka bitka, kako je opisana u don Boscovom snu. Danas smo svjedoci zastrašujućeg mučeništva kršćana od strane islamskih terorista koji žele uništiti kršćanstvo diljem Bliskog Istoka.
Vrijedi također napomenuti da je Pavao VI. predvidio događaje koji bi se mogli odnositi na san Ivana Bosca. To je učinio svojim proročkim riječima u enciklici Humanae Vitae kada je upozorio katolike da, ako se odluče ozakoniti umjetnu kontracepciju, „Tko bi mogao predbaciti nekoj vladi koja bi za rješavanje problema čitave svoje zajednice primijenila ono što bi se priznalo kao dopušteno bračnim drugovima (…)? Tko će predstavnike vlasti spriječiti da podržavaju, i dapače svima nameću, ako to smatraju potrebnim, onaj način sprečavanja začeća koji oni drže najdjelotvornijim?”
Ovo je vjerojatno prvi put da imamo ovakvu razinu neizazvanog, univerzalnog progona Crkve od vremena Don Bosca.
Don Boscov san također predviđa otpor prema pobožnosti Presvetom oltarskom sakramentu i Gospi pokazano u papinom uzaludnom nastojanju da spoji svoju lađu s dva stupca. To je slučaj i danas. Znamo da postoje mnogi dobri katolici, ali kako je kardinal Ratzinger jednom rekao: “čini se da ima više korova od pšenice” na poljima Crkve. Drugim riječima ima previše “katolika” koji primaju Euharistiju, a žive suprotno od nauka Crkve o braku i čistoći.
Moramo iskreno priznati da je nestanak pobožnosti iz života katoličkih naroda, osobito čestih pričesti, javnog klanjanja pred Presvetim i dnevne krunice, otvorio put silama zla u naše društvo.
Čak i Sinoda o obitelji bi mogla biti ispunjenje jednog dijela Don Boscovog sna u kojem Papa poziva svoje zapovjednike na sastanak prije “oluje”. Sinode dolaze i odlaze, ali ova sadašnja Sinoda o obitelji je vjerojatno prva u kojoj će se takvo okupljanje održati u jeku svjetskog neprijateljstva protiv tradicionalnog crkvenog učenja o obiteljskom životu. Ne bi bilo iznenađujuće ako, nakon što se Sinoda zaključi, svijet osudi Crkvu, jer je ponovno proglasila istinu o braku između muškarca i žena, zaštitila ljudski život od začeća do prirodne smrti, i potvrdile učenje da je svako ljudsko biće od Boga pozvano na život u krjeposti čistoće, bez obzira na životno stanje i spolnu orijentaciju.
Dobra vijest je – ako činimo ono što Don Boscov san simbolički preporučuje, pobjeda je u našim rukama!
Istinska pobožnost prema Isusu u Svetoj pričesti i pobožnost prema Mariji moraju biti oživljene. To prije svega znači povratak “svetoga” u “svetoj pričesti” ograničavanjem svete pričesti na one koji se pridržavaju učenja Isusa Krista, kako se navodi u Svetom pismu i presvetoj tradiciji Crkve. Osim toga, katolici, a posebno svećenici, đakoni i redovnici moraju provoditi sate i sate u klanjanju pred Presvetim radi nadoknade za grijehe počinjene protiv Euharistije. Dnevna molitva krunice mora postati ‘normalna’ odnosno uobičajena praksa za svaku istinsku katoličku obitelj. I na posljetku, žene posebno moraju oponašati Marijine kreposti, kao što su vjera, čistoća, i skromnost u odijevanju i ponašanju.
Ako ovo učinimo, katolici će ponovno steći hrabrost u borbi za istinu i za Katoličku crkvu. I pobijediti ćemo! A more će biti mirno.
