Zašto se događa da kod tolikog broja onih koji se izjašnjavaju kao katolici jedan veliki postotak vro lako pristaje uz bezbožne zakone čim im se oni ponude?
Zakon Božji mora naći prostora u našem srcu kako bismo bili slobodni… Snaga novog Saveza s Bogom je u tome što je upisan u čovjekovu srcu, a ne na kamenim pločama…
... Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj… (Jr 31, 31-34)
Prorok najavljuje vrijeme u kojem će Gospodin uspostaviti novi savez s narodom koji će biti upisan u ljudskom srcu…
Čisto srce stvori mi, Bože! Za ispravan odnos čovjeka sa Bogom potrebno je srce očišćeno od grijeha.
A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.«
Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu.
Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.« …»Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje,sve ću privući k sebi.«
To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. (Iv 12, 20-33)
Isus najavljuje svoju proslavu koja će se dogoditi kroz njegovu skorašnju muku i smrt, i ujedno pripravlja svoje učenike da ga nasljeduju na način u kojem će mu posve izručiti svoj život. Pravi učenik mora biti spreman u potpunosti slijediti primjer i njegova služenja i njegove žrtve jer
… Premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja. Isus je svojim trpljenjem, svojom mukom donio vječno spasenje svima koji ga prihvate i slušaju. (Heb 5, 7-9)
Što ti je u srcu? Čije ponude živiš?
Zakon Božji mora naći prostora u našem srcu kako bismo bili slobodni… Snaga novog Saveza s Bogom je u tome što je upisan u čovjekovu srcu, a ne na kamenim pločama…
Sve dok se ono s ploče ne prenese u našu nutrinu nas će privlačiti ono staro, i naše ponašanje naginjat će nevjeri, idolopoklonstvu, i besplodnim djelima.
Dok Bog po proroku obećaje novi Savez podsjeća kako su preci kršili stari Savez. Tako, još dok je Mojsije primao deset Zapovijedi na Sinaju ispisanih Božjom rukom na dvije kamene ploče, u isto vrijeme u podnožju brda narod i Aron pali su u idolopoklonstvo načinivši zlatno tele.
Oni su zapravo činili ono što im je još uvijek bilo u srcu. Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene – kaže Božja riječ (Mk 7, 6).
Savez koji se sklapa bez srca propada, i sve što činimo bez srca propada. I mi sami, ako gradimo svoj odnos s Bogom bez nutarnjeg žara propadamo.
Bog zato najavljuje novi Savez s čovjekom koji će biti u srcu.
Spoznavanje Boga i život po Božjim zapovijedima traže nutrinu čovjeka. Psalam 51 (r. 12) lijepo kaže – Čisto srce stvori mi Bože i duh postojan obnovi u meni. Jer nema mjesta postojanosti u duhu bez srca očišćenog od svega idolopokloničkog iz prošlosti. A Bog tada stvara novo srce u čovjeku.
Da bi se to dogodilo potrebno je svakome od nas proći pustinju suočavanja sa svojim zabludama, pa i bolno čišćenje kroz borbu odreknuća od tih zabluda, koje često djeluju iz neke zamaskirane busije u nama, i čekaju svoju pogodnu priliku.
O čemu je riječ, što to znači?
Pred primanje sakramenta krštenja katekumeni su trebali jasno izreći odreknuće od đavla, i svega sjaja njegova…, i onda dati ispovijest vjere u Trojedinog Boga.
Ako smo živjeli u ozračju bezbožne sredine, da bismo napustili to ozračje te ušli u Božju sredinu moramo se također odreći ozračja one bezbožne sredine… Jer događa se da su neki samo izvanjski napustili tu sredinu, ali njeno ozračje još nose u sebi… I još uvijek zakon Božji nije u njihovim srcima.
Nemali je broj ljudi koji su u vrijeme neposredno nakon pada komunizma počeli ići u crkvu i izjašnjavati se katolicima. Problem je u tome što se mnogi od njih nikada nisu javno odrekli duha komunizma iako su mu nekada javno pripadali… Tako je kod nekih ono Božje samo na kamenim pločama, a u svom srcu oni još uvijek slijede ono bezbožno i idolopokloničko od prije.
Zato se i događa da kod tolikog broja onih koji se izjašnjavaju kao katolici jedan veliki postotak vro lako pristaje uz bezbožne zakone čim im se oni ponude.
Možda bi takve trebalo pitati: “Slušajte, vi kažete da ste katolik, ali recite koje ste vi zapravo vjere, u što vi vjerujete?”
Svjedočimo ovih dana kako se koplja lome oko tzv. Istanbulske konvencije kojoj je navodno glavni zadatak zaštita žena od obiteljskog nasilja.
Pa zar je za takav zakon trebalo ići u Istanbul? I zar mi nemamo jasno definirane zakone, pa da bi nam ih sultan donosio?! Ili je današnjim političarima važnije trgovati nego li se pravom Bogu klanjati.
Oni se valjda osjećaju dovoljno moćni da sebi načine boga po svojim mjerilima i po svojim potrebama (kad prikupe dovoljno zlata). Tako, kao i stari Izraelci, razvrgoše Savez s Bogom koji ih je izveo iz jednog totalitarnog ropstva da bi sada pristajali uz drugo.
Kome se klanjamo i gdje je zapravo naše srce?
Poslušnost Bogu započinje u ljudskom srcu, i ondje mora živjeti novi Savez…
U Poslanici Hebrejima je jasno rečeno da je Sin Božji začetnik vječnog spasenja onima koji ga slušaju. Ispravna vjera je ona koja je poslušna Bogu svaki dan u životu onih koji su raskrstili sa zemljom egipatskom i koji svojim životom pokazuju zakon Božji.
Isus Krist traži našu potpunu poslušnost.
Koji život ljubimo? Koji nam je život mio?
Psalmist vapi Bogu – … izbriši moje bezakonje … Bezakonje svoje priznajem… (Ps 51, 3.5)
Grijeh je bezakonje, pristajanje uz bezbožne zakone je bezakonje, traženje sigurnosti u takvim ponudama je bezakonje: “Tko ljubi svoj život, izgubit će ga” (Iv 12, 25).
Svako pristajanje uz ponude bezakonja vodi gubitku života u Bogu… (… Bezakonje svoje priznajem…).
Ako mislimo na život vječni tada trebamo odlučno raskinuti sa pozornicom “kruha i igara”. U nama se treba probuditi želja i molitva onih Grka koji su pristupili Filipu s molbom – … htjeli bismo vidjeti Isusa (Iv 12, 21).
A Isusov odgovor je i zahtjev: Trebaš najprije zamrziti život grijeha, trebaš umrijeti ponudama svijeta, da bi mogao donijeti obilan rod u Bogu.
On nam tada obećaje: “… Ako tko hoće služiti mi, počastit će ga moj Otac.” (Iv 12, 26)
Sa stranice dominikanci.hr
