Sjećam se jedne anegdote prije više od 20 godina, kada je početkom 1990-ih u jednom malom gradu u Srednjoj Bosni, stanovništvo srpske nacionalnosti pokrenulo inicijativu za gradnju pravoslavne crkve uz glavnu cestu i to u centru mjesta. U tom su kraju već postojale pravoslavne crkve ali za organizatore ove inicijative nisu bile na dovoljno istaknutom mjestu. Hrvati, katolici, su se protivili gradnji jer su odmah prepoznali da nije riječ o sakralnom objektu nego potrebi da se izgradi nešto sasvim drugo. Sjećam se riječi jednog mještanina, koji kao da je govorio u ime svih Hrvata, „pa mi bi im gradili tu crkvu samo da hoće ići na misu“. Na kraju je izbio rat pa tu priča i završava.
Ova anegdota mi je pala na pamet dok sam čitao, po ne znam koji put, o planovima da se izgradi novi židovski centar u Praškoj ulici u centru Zagreba, gdje je nekada stajala sinagoga. Evo, više od 20 godina je prošlo od pada komunizma i otkad je židovskoj opčini vraćena parcela gdje je jednom stajala ta sinagoga, a još uvijek to mjesto služi za skupocjeni najam parkinga. I danas se funkcioneri unutar općine svađaju oko toga što točno graditi na tom mjestu, ali po svemu sudeći, to neće biti vjerski objekt, odnosno sinagoga. Umjesto toga angažirani su arhitekti kako bi pronašli idealno rješenje za memorijalni centar, koji bi pokazao patnje židovskog naroda u drugom svjetskom ratu. Neke frakcije čak inzistiraju na dodatnim komercijalnim sadržajima kako bi se cijeli projekt isplatio.
Sve je to u redu i ne sumnjam da će grad Zagreb, odnosno sama država, na kraju i financirati ovo zdanje, ali se pitam: tko će se moliti dragom Bogu u ovom centru? Vjerojatno nitko, a čini mi se da je moje pitanje čak i suvišno. Osobno sam za izgradnju nove sinagoge, čak po mogućnosti i replike one stare, i neka to bude na teret poreznog obveznika, ali neka to bude hram bogoslužja. Iako, mislim da Zagreb ima samo jednog rabina i deset vjernika. Neka. Zaslužuju da im se hram vrati u prvotno stanje, a još važnije, prvotnoj namjeni. Inače, ova nova inicijativa će imati više sličnosti s mojom početnom pričom, a malo sa sjećanjem na porušeni vjerski objekt.
