Konačni ishod nije nimalo upitan zbog činjenice da su glavne točke već bile ugrađene u Radni dokument. Pored toga, ljudi odabrani za sudjelovanje su gotovo isključivo jedne određene orijentacije, koja nije samo latinoamerička, već tvrde da predstavljaju skupinu koja bi, kako se čini, trebala nadjačati sva ostala pitanja: “autohtone narode.”
Uz dužno poštovanje prema takvim osobama, od kojih su mnoge iskrene u svojoj vjeri i – iz mog osobnog iskustva u posljednja dva tjedna – ispoljavaju stvarnu želju promišljanja o novim načinima kako učinkovitije propovijedati Evanđelje, cijela ova vježba nije baš probudila povjerenje u nama koji živimo u ostatku ove globalne stvarnosti koju nazivamo Jednom, Svetom, Katoličkom i Apostolskom Crkvom.
Gotovo bilo tko u Rimu ovih dana može vidjeti da je problem puno veći i od samih idolopoklonskih i ozloglašenih ceremonija ili nejasne kulturno-marksističke perspektive o stanju ekonomije i okoliša. Postoji i ono što djeluje bezobzirno i, da budemo iskreni, često bezglavo uvjerenje da rješenja tipična za katoličku ljevicu u razvijenom svijetu mogu postati model „cjelovite ljudske ekologije“ za cijelu Crkvu.
Papa Franjo, koji napada Europljane zbog neprihvaćanja izbjeglica, ne govori ništa o izbjeglicama koji su bježali od bolivarske revolucije u Venezueli. Slično tome, on može slobodno napadati Europu zbog predrasuda prema muslimanima, ali se ne usuđuje javno govoriti o pojačanom progonu katolika u komunističkoj Kini, ili o pobuni u Hong Kongu protiv kineskih prijetnji slobodi, pokretu otpora koji uglavnom pokreću katolici.
Da se vratimo na Rim, neki ovdje misle kako su prijedlozi za ženski đakonat na sinodi samo diverzija. To je pitanje koja je više puta proučavano u Rimu i uvijek je završavalo istim odgovorom: za njih nema utemeljenja u crkvenoj predaji.
Dakle, taj prijedlog je samo distrakcija, tako da Rim može reći: OK, to nećemo, ali ćemo dopustiti ređenje oženjenih muškaraca za svećenike, nešto što već postoji u nekim malim dijelovima Crkve po svijetu?
Ali postoji još jedno pitanje u čitavom ovom procesu s kojim ćemo se suočiti prije kraja ove kalendarske godine. Kad Nijemci krenu prema onome što je najvjerojatnije još radikalnije odstupanje od tradicije, hoće li to nagnati neke ljude u Vatikanu, uključujući papu, da kažu, pa, vidite, u usporedbi s tim, naš amazonski gambit i nije baš tolikoo radikalan?
Dakle, vrijedno je pratiti što se ovog tjedna događa u Rimu, i to na duže staze, jer konačan ishod možda neće biti jasan još nekoliko mjeseci.
A u nedjelju, 20. listopada biskupi sa amazonske sinode su potpisali dokument „Pakt iz katakombi za naš zajednički dom“ u rimskim katakombama. Prema nekim izvorima pakt je potpisalo 150 od 185 biskupa.
Ovaj čin podsjeća na jedan drugi pakt iz katakombi, potpisan 1965. godine, na kraju Drugog vatikanskog sabora. Tada su 42 južnoamerička biskupa potpisali pakt u katakombi Roman Domitilla obećavši da će živjeti “siromašno”, čak i bez bankovnog računa, da će povjeriti financijsko upravljanje svojih biskupija laicima i “biti otvoreni za sve, bez obzira na njihovu vjeru”.
Novi pakt navodno sadrži 15 točaka i pokazuje da stariji teolozi oslobođenja, nakon što su velike dijelove Latinske Amerike predali protestantima, sada ponovno izmišljaju toplu vodu zamjenjujući marksizam ekologijom, a borbu za “siromašne” autohtonizmom (ovdje).
Stari pakt promovirao je marksističku teologiju oslobađanja, a novi se fokusira na klimatski alarmizam.
Ovo inicijativu predvodio je biskup Erwin Kräutler glavni autor heretičnog dokumenta amazonske sinode koji zastupa ređenje žena.
Dokument poziva na „dijalog sa spiritualnim tradicijama“ (kodni jezik za prihvaćanje poganstva), poziva na ekumenizam s „drugim kršćanskim zajednicama“, na „sinodalni život“ u biskupijama i župama (provedba sinodalnih hereza na razinu župa), na „hitno priznavanje“ „crkvenih službi koje već postoje u zajednicama“, na „pravo“ na „euharistijski stol“ za „službu žena koje predvode zajednice“, na smanjenu uporabu plastike i povećanu uporabu javnog prijevoza i na prihvaćanje migranata.
I za kraj:
Pachamama je završila u Tiberu!:-)
