Koju je vjeru ustanovio naš Gospodin Isus Krist: katolicizam ili sinodalnost?
Počela je dugo očekivana “Sinoda o sinodalnosti” i možda je najbolje postaviti osnovno pitanje, ono koje je i očito, a opet nejasno:
Što je zapravo “sinodalnost”?
Sinodalnost je nastojanje da se katoličanstvo transformira u novu religiju u kojoj se istina i zabluda, porok i kreposti tretiraju kao stvari o kojima njezini članovi mogu sami glasovati.
Koncept sinodalnosti privlačan je u današnjem svijetu jer zadovoljava suvremene pretpostavke u korist demokracije i neosuđivanja. Međutim, tim idejama nije mjesto u Katoličkoj Crkvi, koja je hijerarhijska organizacija i drži se strogih moralnih kodeksa koje joj je dao sam Krist.
Sinodalnost, dakle, nije samo strana katolicizmu; antiteza je katoličanstvu. Nastaje kao nova religija koja pokušava preuzeti kontrolu nad Katoličkom Crkvom, zamijeniti katolicizam. Bitne razlike između sinodalnosti i katolicizma vidimo u praksi svaki dan:
Sinodalnost kaže da moramo raspravljati o zabludama.
Katoličanstvo kaže da će nas Crkva izvesti iz zablude u istinu.
Sinodalnost kaže da je put savršenstva samo nedostižan ideal.
Katolicizam kaže da Krist ima moć učiniti nas savršenima.
Sinodalnost kaže da ću te pratiti dok se valjaš u svom grijehu.
Katolicizam kaže da će vas Krist podignuti iz vaših grijeha i očistiti.
Sinodalnost kaže da čovjeka koji napusti ženu i djecu kako bi oženio drugu ženu treba poštivati i pratiti.
Katoličanstvo kaže da se mora pokajati ili suočiti s paklenom vatrom.
Sinodalnost kaže da homoseksualna zajednica može biti blagoslovljena.
Katolicizam kaže da ne može biti kompromisa ili odobravanja grijeha.
Sinodalnost kaže da se moramo razvijati i mijenjati svoje doktrine u skladu s vremenom.
Katolicizam kaže da se moramo čvrsto držati tradicije koja nam je predana.
Sinodalnost kaže da Bog želi pluralitet religija.
Katolicizam kaže da postoji samo jedna istinska Crkva i to je Katolička Crkva, izvan koje se nitko ne može spasiti.
Katolici se danas moraju oduprijeti ovoj novoj religiji sinodalnosti. Biskup Athanasius Schneider, u svojoj molitvi za Sinodu, kaže da je sinodalnost “nametanje krivotvorene crkve” nad “autentičnom Katoličkom Crkvom”. Kao katolici, dužni smo ostati u toj autentičnoj Katoličkoj Crkvi i boriti se protiv svakog nastojanja da se katolicizam zamijeni sinodalnošću.
U jednom smislu, činjenica da ova Sinoda uključuje unaprijed pomno odabrane članove, ne samo episkopata nego i klera i laika, puno toga govori katolicima i stvari postaju jasnije. Sada znamo da nema pravi autoritet. Ne može proglasiti nikakve nove doktrine ili nametnuti katolicima bilo kakva obvezujuća učenja.
Takve riječi su jake. Promicatelji sinodalnosti vjerojatno bi ih označili kao reakcionarne ili “šizmatične”. Ali one su neophodne. Uostalom, koju je vjeru ustanovio naš Gospodin Isus Krist: katolicizam ili sinodalnost? Kao katolici, pozvani smo biti vjerni Isusu Kristu i vjeri koju nam je On dao.
