Jednodnevni studijski sastanak – otvoren samo za odabranu skupinu pojedinaca – održan je na Papinskom sveučilištu Gregoriana u ponedjeljak s ciljem promoviranja “pastoralnih inovacija” na predstojećoj Biskupskoj sinodi o obitelji u listopadu.
Oko 50 sudionika, uključujući i biskupe, teologe i medijske djelatnike, sudjelovali su na skupu koji su sazvali predsjednici biskupskih konferencija iz Njemačke, Švicarske i Francuske – kardinal Reinhard Marx, biskup Markus Büchel i nadbiskup Georges Pontier.
Jedna od ključnih tema o kojima se raspravljalo na sastanku iza zatvorenih vrata je bila- na koji način bi Crkva mogla pružiti dobrodošlicu onima u stabilnim istospolnim vezama, a navodno se “nitko” nije usprotivio da takve zajednice budu priznate kao valjane od strane Crkve. Sudionici su također razgovarali o potrebi daljnjeg “razvoja” nauka Crkve o ljudskoj spolnosti i pozivali su se- ne na teologiju tijela, kako je učio sv. Ivan Pavao II.- nego na razvoj “teologije ljubavi”.
Jedan švicarski svećenik govorio je o “važnosti ljudskog seksualnog nagona“, dok je drugi sudionik govorio o svetoj pričesti za razvedene i ponovno vjenčane upitavši: “Kako to možemo zanijekati, zar treba kazniti ljude koji nisu uspjeli, ali su našali novog partnera s kojim bi započeli novi život?“
Sastanak iza zatvorenih vrata, koji je osmislila Njemačka biskupska konferencija pod vodstvom kardinala Marxa, je održana samo nekoliko dana nakon što je Irski narod glasao na referendumu u korist istospolnog “braka”, a na isti dan kada se sastalo i Redovno Vijeće za pripremu Sinode biskupa. Većina promatrača misli kao ovo nije bila slučajnost.
Nitko nije odgovorio na pitanje zašto je sastanak održan u tajnosti, tako da čak ni ugledni Isusovci na Gregoriani nisu bili potpuno svjesni o čemu se zaista radilo. Informativni mediji su saznali o događajima na sastanku zahvaljujući informacijama koje su procurile za članak u francuskom listu Le Figaro.
Govoreći za National Catholic Register nakon završetka sastanka, kardinal Marx je tvrdio kako Studijski dan uopće nije bio tajan. No, postao je vidljivo uzrujan kad je upitan zašto takav seminar nije bio reklamiran, rekavši kako je on jednostavno došao u Rim zbog “privatnih poslova“, i da svakako ima pravo to činiti. Marx je bliski suradnik pape Franje i član njegovog vijeća od devet kardinala, a poznato je kako bi rado vidio reforme crkvenog pristupa prema homoseksualcima. Tijekom svoje propovijedi na Duhove prošle nedjelje, kardinal Marx je pozvao na “kulturu dobrodošlice” u Crkvi za homoseksualce, rekavši da “među nama nisu bitne razlike nego ono što nas ujedinjuje“.
Kardinal Marx nije bio jedini sudionik ovog sastanka koji se zalaže za radikalne promjene u životu Crkve. Čelnik švicarskih biskupa, biskup Büchel iz St. Gallena, je javno govorio u prilog ženskog ređenja, rekavši 2011. kako Crkva treba “moliti da nam Duh Sveti omogući da znamo čitati znakove vremena“. Nadbiskup Pontier, koji vodi francuske biskupe, je također poznat po svojim heterodoksnim sklonostima.
Među ‘stručnjacima’ prisutnima na sastanku je bio i moralni teolog otac Eberhard Schockenhoff. Neki su posebno uznemireni zbog njegovog velikog uspona, jer ga smatraju “mozgom“ koji stoji iza napada njemačkih biskupa na ustaljeni nauk Crkve, i neizravno, na njihov pristup na samoj Sinodi o obitelji. Kao istaknuti kritičar Humanae Vitae, Schockenhoff snažno podupire homoseksualne svećenike i promiče reforme na području seksualne etike. Otac Schockenhoff je čak javno naglasio da moralna teologija mora biti “oslobođena od prirodnog zakona” i da savjest treba biti temeljena na “životnom iskustvu vjernika“.
Sastanak je samo posljednji pokušaj u nizu suptilnog usmjeravanja nadolazeće Sinode. U priopćenju koje je Njemačka biskupska konferencija jučer objavila, govorilo se o “razmatranju biblijske hermeneutike” – što su kodne riječi za tumačenje Biblije različito od tradicije, i potrebi “promišljanja o teologiji ljubavi“.
Ovo se također može tumačiti kao podrivanje crkvenog učenja. Zamjenom teologije tijela s “teologijom ljubavi” stvara se apstraktna interpretacija koja razdvaja seks od prokreacije, čime vanbračnim zajednicama i istospolnoj privlačnosti stvara temelj baziran na osjećajima, a ne na biološkoj stvarnosti. To bi značilo da ne postoji katolički pogled na brak- koji bi morao biti otvoren za rađanje.
Priopćenje u kojem se propustilo spomenuti grijeh završava izjavom da je “daljnja rasprava o budućnosti braka i obitelji potrebna i moguća“, te da ih treba “obogatiti intenzivnim teološkim promišljanjima“.
Ovo je također znak onima koji priželjkuju promjene u crkvenom učenju, jer se stvara dojam kako je mogućnost promjena u doktrini sasvim otvorena.
“Zamislite da Crkva prihvati homoseksualni odnos“, rekao je jedan sudionik govoreći pod uvjetom anonimnosti. “U konačnici, to je ono što ovi ljudi traže.”
