U nedavnom razgovoru za National Catholic Register kardinal Gerhard Müller progovorio je i o aktualnoj krizi teologije.
Rekao je da postoji “slom” ne samo “akademske teologije” nego i vjere iz koje cvjeta sva istinska teologija. “Trebamo više kvalificiranih teologa” koji su utemeljeni u “Svetom Pismu, Tradiciji i Učiteljstvu Crkve”, istaknuo je.
Osvrnuvši se na papine promjene u Katekizmu u odnosu na smrtnu kaznu, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere rekao je da se “teoretski” ne može poreći dopuštenost smrtne kazne, čak i kada smo u praksi “protiv pogubljenja”.
“Ako postoji smrtna kazna, postavlja se pitanje ima li sekularna država pravo na nj izvršenje. Pa Isus je bio osuđen na smrt, bio je nevin, no to pripada soteriologiji”, rekao je, dodajući da se o “tim pitanjima nije razmatralo” prije same promjene u Katekizmu.
“Ne ostavlja baš dobar dojam to što Papa, ako poželi, može jednostavno mijenjatii Katekizam”, dodao je. Gdje su granice? Učiteljstvo nije iznad Božje riječi, nego pod njom te joj služi (Dei Verbum, 10)”, rekao je.
Müller je napomenuo da je promjena “opravdana” kod “razvoja dogme”, ali je dodao da “smrtna kazna nema ništa izravno povezanog s dogmom”, već se temelji na prirodnom zakonu i “prirodnoj etici države”.
Na pitanje smatra li kako će teologija i dogma povratiti svoju snagu, Müller je rekao da su “mnogi liberalni katolici vrlo zadovoljni relativiziranjem moralnih dogmi”.
“Oni uvijek žele biti na strani većine, kolektiva, ali pripadanje Kristu je križ, koji zahtijeva pokajanje i promjenu života, poslušnost zapovijedima, Kristovo zajedništvo”, rekao je, dodavši: “Neki žele blagog Boga.”
Kardinal je također napomenuo da “neke crkvene vođe ne shvaćaju duboku krizu u kojoj se Crkva nalazi. Potrebno je “učiti iz pogrešaka povijesti” i “učiti od velikih reformskih pokreta”.
Müller je zaključio da je pravo razumijevanje reforme najbolje sažeto riječima svetog Pavla: “I ne suobličujte se s ovim svijetom, nego se preobrazujte obnovom svoga uma da uzmognete rasuđivati što je volja Božja: što je dobro i ugodno i savršeno.” (Rim 12, 2).
