Ključna pitanja ostala su neodgovorena u vezi optužbi za tjelesno, spolno i duhovno zlostavljanje protiv poznatog slovenskog isusovca.
Otkako je glasnogovornik Kurije Družbe Isusove u Rimu potvrdio da je poznatom isusovačkom umjetniku p. Marku Ivanu Rupniku ograničena mogućnost javnog nastupanja nakon optužbi za zlostavljanje redovnica u Sloveniji, postavljaju se pitanja o transparentnosti Družbe Isusove, ali i Vatikana.
Dakle, što znamo o navedenom slučaju i koliko su iskreni bili isusovci i Vatikan, posebno u svjetlu nedavnog apela pape Franje za većom transparentnošću u svim slučajevima kleričkog zlostavljanja?
Pater Rupnik, 68-godišnji slovenski isusovac najpoznatiji po svojim mozaicima koja krase kapelice, crkve i svetišta diljem svijeta već trideset godina, blizak je papi Franji i utjecajan u svojoj rodnoj Sloveniji gdje je poznat kao “jedan od velikih reformatora”, točnije “duhovnog gurua”, prema izvorima iz Slovenije. Također je dobro poznat po održavanju duhovnih vježbi. Papa Franjo ga je 2020. izabrao da privremeno zamjeni fra Raniera Cantalamessu, propovjednika Papinskog doma, održavajući korizmene homilije te godine u Vatikanu.
Optužba za zlostavljanje
Ali 1. prosinca, talijanska katolička web stranica Silere Non Possum (Ne mogu šutjeti) izvijestila je o optužbama da je 1995. godine, redovnica pretrpjela „psihološko, fizičko i duhovno zlostavljanje“ od p. Rupnika. Dana 5. prosinca, izvor u Rimskoj biskupiji rekao je za CNA da je pomoćni biskup Daniele Libanori iz Rima „primio optužbe od najmanje devet žena”.
Kao odgovor na ova izvješća, isusovci su 2. prosinca izdali priopćenje u kojem potvrđuju da je Dikasterij za nauk vjere 2021. zaprimio pritužbu protiv p. Rupnika zbog „njegovog načina postupanja”.
„Maloljetnici nisu uključeni“, navodi se u priopćenju, implicirajući da je slučaj stoga manje ozbiljan, dodajući da je Dikasterij za nauk vjere zatražio od Družbe Isusove „da provede istragu o ovom slučaju“. Družba Isusova je to i učinila, imenujući laika za taj zadatak.
U priopćenju se pojašnjava da su „razne osobe bile pozvane svjedočiti”, nakon čega je Dikasteriju za nauk vjere predan “završni izvještaj”. No, u Dikasteriju za nauk vjere su zaključili da je riječ o činjenicama koje su prekoračile kanonski rok zastare, te je stoga slučaj zatvoren u listopadu ove godine.
Ipak, u prosincu je izdano priopćenje „protiv p. Rupnika u kojem su izdane razne zabrane kao što je izvođenje sakramenta pomirenja, duhovno vodstvo i vođenje duhovnih vježbi“.
„Osim toga”, dodaje se u priopćenju, „p. Rupniku zabranjeno je javno djelovanje bez dopuštenja mjesnog poglavara”, a „te su mjere i danas na snazi, kao administrativne mjere”, čak i nakon odluke Dikasterija za nauk vjere da je kanonska zastara onemogućila daljnje provođenje istrage.
„Družba Isusova ozbiljno shvaća svaku pritužbu protiv nekog od svojih članova”, zaključuje se u priopćenju, dodajući da je misija Družbe „također misija pomirenja. I želimo otvoreno saslušati svakoga”.
Dodatna pitanja
Ostaju, međutim, dva važna pitanja. Prvi se odnosi na izvještaj o drugom, odvojenom slučaju u kojemu je p. Rupnik navodno prekršio Šestu zapovijed s talijanskom novakinjom, a zatim oprostio suučesnici u sakramentu pomirenja. Što je težak kanonski zločin koji automatski vodi ekskomunikaciji.
Talijanska web stranica Left.it i katolička web stranica Messa in Latino, pozivajući se na izvore iz Dikasterija za nauk vjere, tvrde da je drugi kanonski sud Dikasterija za nauk vjere jednoglasno izrekao osuđujuću presudu koja je rezultirala latae sententiae (automatskom) ekskomunikacijom. No, na katoličkoj web stranici Messa in Latino navodi se da je na slučaj primijenjena zastara „zbog pritiska p. Rupnika“ tako da je „Sveti Otac ukinuo ekskomunikaciju, suprotno odluci suda“.
U članku na web stranici Messa in Latino stoji da je 8. prosinca završilo provođenje posebne kanonske istrage, a proveli su je o. Francisco Javier Canseco i još dva ne-isusovačka istražitelja. Autor članka na web stranici Messa in Latino upitao je zašto se Vatikan nije odrekao zastare s obzirom da se ona ne mora primjenjivati na takve slučajeve, prema dokumentu Dikasterija za nauk vjere iz 2020. o seksualnom zlostavljanju svećenika (paragraf sedam).
Novinar National Catholic Register je kontaktirao o. Canseca 10. prosinca i pitao može li potvrditi izvješće objavljeno na stranici Messa in Latino. Rekao nam je da kontaktiramo isusovce za više informacija.
Drugo pitanje odnosi se na izvješća da je pater Rupnik nastavio održavati duhovne vježbe nakon što su poduzete “mjere predostrožnosti” kao posljedica optužbi redovnice. Web stranica Silere non possum izvijestila je, primjerice, da je p. Rupnik još u kolovozu ove godine održao duhovne vježbe u Castel d’Ario kod Verone, a izravno spominjanje sudjelovanja p. Rupnika ostalo je evidentno u online rasporedu događaja. Također je sudjelovao na duhovnim vježbama za svećenike na kojima je propovijedao 10. svibnja ove godine u Larinu u Italiji.
Obje duhovne vježbe su se dogodile nakon što su isusovci rekli da su ograničenja izdana, pa se čini da su optužbe protiv njega u to vrijeme bile poznate papi Franji i njegovim poglavarima u Družbi Isusovoj. Sveti Otac je primio p. Rupnika u privatnoj audijenciji 3. siječnja 2022.
Stav generala Družbe Isusove
U ovotjednom intervjuu za jedne portugalske novine, p. Arturo Sosa, general Družbe Isusove, nije bio upitan o optužbama za ekskomunikaciju i navodnom zločinu u ispovjedaonici. No vezano uz optužbe za ranija zlostavljanja slovenskih redovnica, p. Sosa je istaknuo da se „nije radilo o maloljetnicima”. Dodao je da isusovački red nije izravno primio ove navode, već ih je umjesto toga obavijestio Dikasteriju za nauk vjere, te je potvrdio da je slučaj razjašnjen službenom izjavom 2. prosinca. 2021.
Sosa je ponovio da su “mjere predostrožnosti” — uključujući zabranu obavljanja duhovnih vježbi — odmah poduzete „od trenutka kada smo primili zahtjev za otvaranje istrage”, što se dogodilo 2021. P. Sosa je dodao da, iako je slučaj Dikasterij za nauk vjere zatvorio, zbog toga što je prekoračen rok zastare, “mjere su zadržane” jer je isusovački red želio „dalje ispitati stvar, da vidi kako se može pomoći svima koji su uključeni u to”.
General je na upit hoće li pater Rupnik voditi zakazane duhovne vježbe u Loretu u veljači 2023., rekao sljedeće: „Mislim da nisu planirane duhovne vježbe“, ali je dodao kako isusovački umjetnik „nije u zatvoru i mjere ne utječu na njegov umjetnički rad. Ima vrlo važne umjetničke obveze. Može slaviti sv. misu. Ono što mu je zabranjeno je voditi duhovne vježbe i ispovijedati. Ovo su mjere opreza”.
Na pitanje portugalskog novinara zašto se u izvještaju ne spominju žrtve, p. Sosa je rekao „da nije bilo suđenja koje je jasno pokazalo da postoje žrtva i agresor“, kako je inače propisano.
Odgovor glasnogovornika Kurije Družbe Isusove
Odgovarajući na pitanja koja mu je novinar Registera uputio, posebno o navodnoj ekskomunikaciji i njezinom izvješću o ukidanju, isusovački glasnogovornik p. Johan Verschueren naglasio je 9. prosinca da je slučaj „bolan za sve ljude na koje se odnosi“ i da želi poštovati „dostojanstvo svih ljude“, tražeći razumijevanje da rasprava o slučaju „može biti štetna za mnoge, jer bi mogla otkriti njihov osobni život“.
Verschueren je istaknuo da su uključena „dva pravna sustava koja se miješaju”. Prvo je „kanonsko pravo” kojim upravlja Dikasterij za nauk vjere kako bi zaštitio vjeru i sakramentalni život vjernika; i „pravo Družbe Isusove” namijenjeno očuvanju kvalitete redovničkog života koji je u nadležnosti poglavara isusovačkog reda.
Rekao je da Dikasterij za nauk vjere preuzima slučaj „kada vidi da bi sakrament ispovijedi mogao biti korišten na nekanonski način“, dok bi se Družba Isusova uključila kada bi se stvar ticala „kršenja zavjeta čistoće“.
Verschueren je zatim naglasio da je kaznena dimenzija „bila propisana“ zbog slučaja slovenskih redovnica zbog zastare, pa je ono što je preostalo bila „administrativna briga“, koja je provedena izricanjem mjera opreza kao dio obveze „da svijetu stvori sigurno okruženje za ljude uključene u pastoralne i crkvene kontekste (uvijek i posvuda): izbjegavajući da se naudi vjernicima”.
Kad se radi o optužbama za kršenje sakramenta ispovijedi, rekao je da Družba Isusova „nije navodnog redovnika proglasila krivim za prijestup sakramenta ispovijedi, jer to nije u nadležnosti Družbe Isusove”. Rekao je da na takva povezana pitanja „treba odgovoriti Dikasterij za nauk vjere“, ali je primijetio da takva tvrdnja „nigdje nije bila priopćena“.
„Ovo je standardni postupak u Dikasteriju za nauk vjere”, naglasio je glasnogovornik jer se „sadržaj tradicionalno drži u tajnosti (u svim slučajevima). Razlog je privatnost žrtvi”.
Registar je od Dikasterija za nauk vjere i vatikanskog Tiskovnog ureda tražio potvrdu suđenja i navodne osude, ukidanje ekskomunikacije i sadržaj slučaja slovenskih sestara, ali nije dobio odgovor.
Također je 10. prosinca, novinar Registera pitao p. Verscheurena može li potvrditi je li istraga koju je proveo o. Canseco došla do još nekih zaključaka, ali on je odbio potvrditi ili zanijekati optužbe, navodeći da je potrebno „poštivanje svjedočanstava sestara i njihove privatnosti, posebno s obzirom na njihovu dragocjenu suradnju u istrazi” i dodao da „transparentnost nije apsolutna vrijednost”. Ponovno pritisnut tim pitanjem, glasnogovornik Družbe Isusove je rekao: „Dao sam vam sve informacije koje sam mogao”.
Kanonska procjena
U komentarima za Register, dominikanski o. Pius Pietrzyk, profesor kanonskog prava na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskog u Rimu, primijetio je da je obično u tim slučajevima, kada se zaprimi optužba, ordinarij uključen – u ovo slučaju, general Družbe Isusove — provodi „preliminarnu istragu kako bi utvrdio sadrži li optužba privid istine“, a zatim daje mišljenje o tome što treba poduzeti sljedeće.
Slijedom toga, o. Pietrzyk vjeruje da je legitimno pitati zašto su isusovci napravili odmak od slučaja te se s optužbom trebao suočiti Dikasterij za nauk vjere. Isto tako je istaknuo da Dikasterij za nauk vjere ima ovlasti osloboditi optuženika od optužbe kada se dogodi zastara. Stoga je opravdano pitanje je li to tražila Družba Isusova.
Što se tiče nedostatka javnih informacija o potencijalnoj povredi sakramenta ispovijedi, o. Pietrzyk je rekao kako je moguće da se to otkrije jer, iako se javne objave preliminarnih istraga obično obeshrabruju jer obično uključuju „tajnost informacija“, to nije „apsolutno ograničeno“.
„Društvu se mogu otkriti neke informacije, a jednostavno reći da je to samo za Dikasterij za nauk vjere čini mi se pogrešno shvaćen proces i ulogu društva u kaznenom procesu”, rekao je o. Pietrzyk za Register. „Ali slažem se da Dikasterij za nauk vjere ima mnogo veću sposobnost osigurati transparentnost nego društvo, barem što se tiče kaznenog procesa”.
Međutim, o. Pietrzyk je naglasio da „zbog prirode ispovjedne tajne, slučajevi koji uključuju odrješenje grijeha se rijetko ili skoro nikad ne raspravljaju u Dikasteriju za nauk vjere“.
„Budimo transparentni kolikog god je moguće“
Upitan može li Družba Isusova biti transparentnija u vezi s optužbama protiv p. Rupnika, p. Hans Zollner, ravnatelj Interdisciplinarnog instituta o ljudskom dostojanstvu i skrbi na Papinskom sveučilištu Gregoriana, rekao je za Register 9. prosinca: “Ne znam hoće li biti kakvih dodatnih informacija od strane Družbe Isusove u ovom slučaju”.
Isusovački svećenik, koji je prednjačio u uspostavljanju zaštitnih procedura vezanih uz slučajeve kleričkog zlostavljanja, rekao je da očekuje „isto od Družbe Isusove kao i od svih drugih institucija u Crkvi; da budu što transparentniji“.
No isusovački subrat p. Rupnika, p. Gianfranco Matarrazzo, bivši isusovački provincijal Euro-mediteranske provincije, izrazio je priličnu ljutnju zbog načina na koji se postupalo s optužbama. U komentarima na Twitteru od 7. prosinca napisao je: „Uz sva svoja ograničenja, dajem svoj život Katoličkoj Crkvi preko Družbe Isusove. Ponižavajućoj dihotomiji ‘konzervativnog ili progresivnog’ nikad nisam pripadao. Ali treba reći da je “slučaj Rupnik“ tsunami nepravde, netransparentnosti, upitnog upravljanja, nefunkcionalnog djelovanja, personaliziranog rada, apostolske zajednice žrtvovane poglavaru i neravnopravnog tretmana”.
Dodao je da izjava isusovačkog glasnogovornika od 2. prosinca „ponovno pokreće ovaj tsunami“ koji je „paradigmatičan slučaj uskraćene pravde“ gdje „čak ni navodnom počinitelju nije pružena pomoć“. Rezultat je „smrtonosna šteta za isusovački red, ali još više za Svetu Majku Crkvu”, nastavio je i dao prijedloge o tome što smatra da treba učiniti. To je uključivalo prihvaćanje „pune odgovornosti i posljedica“, provedbu „detaljne rekonstrukcije svega što se dogodilo“, sazivanje konferencije za tisak kako bi se „odgovorilo na sva pitanja na transparentan način“, otvaranje arhiva i pozivanje p. Zollnera da zauzme stav.
Sveti Otac šuti o ovom slučaju, iako su tvrdnje o navodnoj papinoj intervenciji izašle na vidjelo samo nekoliko dana nakon što je on u svom intervjuu za isusovački časopis America od 24. studenog, potvrdio da transparentnost mora biti središnja karakteristika načina na koji se rješavaju optužbe za žrtve svećeničkog zlostavljanja.
Upitan treba li ovo načelo primijeniti istom snagom u slučajevima koji uključuju biskupe kao što je to slučaj sa svećenicima, papa Franjo je odgovorio: „Da, i vjerujem da moramo ići naprijed s više transparentnosti. Ako je manje transparentnosti, griješimo”.
