Iako su još tri godine do službene luteransko– katoličke obljetnice Reformacije, koja će se obilježiti 2017. -e godine, već se naveliko vrše pripreme za ovu prigodu, što se može vidjeti na službenim Vatikanskim stranicama ovdje. Prenosimo dio iz predgovora dokumenta pod nazivom Od Sukoba do Zajedništva, što se meni osobno čini doista uznemirujućim. Do koje granice vijeće za crkveno jedinstvo misli gurati ovo izmišljeno zajedništvo je nepoznato, ali mi se čini kako su s ovom inicijativom krenuli pogrešnim putem.
Borba Martina Luthera s Bogom je ono što ga je tjeralo i definiralo čitav njegov život. Pitanje Kako mogu pronaći milostivog Boga? ga je neprestano mučilo. Našao je milostivog Boga u Evanđelju Isusa Krista. “Istinita teologija i znanje o Bogu nalaze se u raspetom Kristu.“
U 2017. godini, katolički i luteranski kršćani će se na najdostojniji način osvrnuti na događaje koji su se dogodili prije 500 godina stavljanjem Evanđelja Isusa Krista u središte. Evanđelje treba slaviti i priopćiti ljudima našeg vremena, kako bi svijet vjerova da Bog daruje Sebe ljudskim bićima i poziva nas na zajedništvo sa Sobom i Božjom Crkvom. U tome leži temelj naše radosti u našu zajedničku vjeru.
U tu radost također spada pronicljiva, samokritička samoanaliza, ne samo naše povijesti, nego i današnjice. Mi kršćani sigurno nismo uvijek bili vjerni Evanđelju; prečesto smo ga znali uskladiti s mišlju i obrascima ponašanja ovog svijeta. Često smo stajali na putu dobre vijesti o Božjem milosrđu .
I kao pojedinci i kao zajednica vjernika, svi smo stalno u potrebi kajanja i reformi– poticani i vođeni Duhom Svetim. “Kada je naš Gospodin i Učitelj, Isus Krist, rekao ‘Pokajte se’, time je htio reći da čitav život vjernika treba biti put pokajanja.” Tako piše u prvoj od 95 Lutherovih “teza” iz 1517., koje su pokrenule pokret Reformacije.
Iako je ova teza danas sve samo ne očita, mi luteranski i katolički kršćani želimo je ozbiljno shvatiti usmjeravajući svoj kritički pogled prvo na sebe, a ne jedni na druge. Mi uzimamo kao naš vodič pravila iz doktrine o opravdanju, koje izražava poruke iz Evanđelja i zato “nam stalno služi kako bi usmjerili sve naše učenje i prakse naših Crkvi prema Kristu” (Zajednička deklaracija o opravdanju iz 1999.).
Istinito jedinstvo Crkve može postojati samo kao jedinstvo u istini Evanđelja Isusa Krista. Činjenica je da je borba za tu Istinu u šesnaestom stoljeću dovela do gubitka jedinstva u zapadnom kršćanstvu, i pripada mračnim stranicama crkvene povijesti. U 2017.godini moramo otvoreno priznati da smo bili krivi pred Kristom što smo oštetili jedinstvo Crkve. Ova prigodna godine pred nas stavlja dva izazova: pročišćavanje i ozdravljenje sjećanja, i obnovu jedinstva kršćana u skladu s istinom Evanđelja Isusa Krista (Ef 4,4-6).
