Postoje ljudi koji zadrhte na pomisao da bi mogli hrabro, pa mogli bismo reći čak i drsko, moliti Boga, osobito ako su ogorčenje ili bijes dio te smjelosti. Ali čak nam i sama Biblija govori i savjetuje da bismo u naše molitve trebali uključiti i vrijeme kada smo ljuti, ogorčeni ili razočarani u Boga. Psalmi su ispunjeni ovakvim molitvama, a velikani poput Mojsija, Davida, i Joba vapili su Bogu sasvim jasno, izrazivši Bogu svoju ljutnju i razočaranje.
U svakom slučaju, u današnjem postu nudimo primjer molitve svete smjelosti velike svetice Crkve: svete Katarine Sijenske. Ovo je pozadina događaja: Katarinina majka, Lapa, umirala je, ali Katarina je bila uvjerena kako Lapa još nije spremna umrijeti, što je rekla i Bogu. Gospodin se nije složio, ali Katarina se nije dala omesti u svojoj procjeni. I sada dolazimo do njezine priče i molitve …
“Lapa je umrla, ili se barem tako činilo ženama koje su stajale oko njezina kreveta. Ona se odbila ispovjediti i primiti posljednji sakrament. Katarina je ležala preko majčinog leša plačući i molila naglas.
O moj dragi Gospodine, zar si ovako održao obećanje koje si mi dao, da nitko u mojoj kući ne će trpjeti vječnu smrt? Još si mi obećao da nećeš uzeti moju majku s ovoga svijeta prije nego što zapadne u stanje milosti, a evo- ovdje se ona nalazi mrtva, a da se nije ispovjedila i primila Sveti sakrament. Dragi moj Spasitelju, pozivam se na tvoje veliko milosrđe, nemoj me iznevjeriti! Neću živa otići od tvojih nogu dok mi ne vratiš moju majku natrag.
Bez riječi i u šoku, žene sakupljene oko kreveta posvjedočile su da se život vratio u Lapino tijelo. Ona je udahnula i načinila blagi pokret … Nakon kratkog vremena Monna Lapa je opet bila sasvim zdrava.”
[Posvjedočeno od njezina ispovjednika, blaženog vlč. Raimonda i zapisano u biografiji Katarine Sienske od Sigrid Undset].
Ovo je slika sveca u molitvi: puna štovanja ali hrabra, naizgled ne želeći uzeti “ne” kao odgovor. Zasigurno, zbog njezinog uobičajenog i dubokog poštovanja, Katarini je dopušteno malo više slobode nego mnogima od nas; ali ne sumnjam kako Bog i od nas grešnika očekuje da se molimo s malo više uvjerenja i intenziteta!
