Nedavni medijski naslovi o neraspadnutom tijelu s. Wilhelmine i neraspadnutoj tradicionalnoj benediktinskoj odori trebali bi navesti svaku časnu sestru da zastane i razmisli. Imamo primjer žene koja je voljela i borila se za tradicionalnu redovničku odjeću. Kako prikladno da je Bog također sačuvao njezin redovnički habit.
Sotona mrzi redovničku odoru (habit), ali i svećeničku reverendu. Bogohulna LGBTQ+ skupina The Sisters of Perpetual Indulgence ne bi tako žestoko napadala sveti habit da ništa ne znači. Nije bez razloga da oni blasfemično nose odjeću nalik na redovnice. Da, vrag zna snagu redovničkog habita.
Nažalost, osim nekoliko redovničkih zajednica, uključujući muških redova, rijetko redovnici/ce nose svoje redovničku odoru, izuzev molitve časoslova. Mnogi se također suzdržavaju od nošenja habita ili reverende u javnosti. Gotovo kao da im je „neugodno pripadati Kristu”. Neka svi vjernici paze na ove riječi našeg Gospodina: „Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju – njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima“ (Mk 8, 38).
To me dovodi do moje priče, koja se tiče susreta jednog mog prijatelja svećenika s papom Benediktom XVI. (tada još kardinalom). Kada je moj prijatelj (u to vrijeme sjemeništarac) studirao u Rimu, kardinal Joseph Ratzinger posjetio je njegovo sjemenište. Ugledavši mog prijatelja u reverendi, kardinal Ratzinger je svojim upečatljivim njemačkim naglaskom izjavio: „Vidim da ste sigurno dobar sjemeništarac. Nosite reverendu“. Za one koji teže svećeništvu i za one koji su zaređeni, crna reverenda simbolizira siromaštvo i smrt. I stoga im je nošenje reverende stalni podsjetnik da više ne smiju živjeti za sebe, nego svakodnevno umirati za svoju zaručnicu, Crkvu, poput Krista.
Istina je da su redovnički habit i svećenička reverenda vanjski znak, dok je kreposti najvažnija odjeća. Ali u isto vrijeme, naši postupci i vanjski izgled proizlaze iz naših unutarnjih dispozicija.
Pripadati Kristu je izbor koji uključuje sve, uključujući i nošenje određene odjeće. Baš kao što postajemo ono što jedemo, tako postajemo i ono što nosimo ili ne nosimo: ili Kristove nevjeste ili nevjeste svijeta, ili za The Sisters of Perpetual Indulgence, nevjeste Sotone. Za one časne sestre koje nose svoju redovničku odoru i pripadaju Kristu, nema sumnje u njihov identitet i za koga su zaručene, za Isusa. I to je jedan od ključnih razloga zašto redovničke zajednice kao benediktinke Marije, Kraljice Apostola imaju zvanja. To mogu zahvaliti s. Wilhelmini.
