Papa emeritus Benedikt trenutno nadzire skoro objavljivanje svojih sabranih djela. Zanimljivo da je izdao naputak da svezak XI. (teologija liturgije) bude objavljen prvi. I u samom uvodu tog volumena nalazi se esej iz Duha liturgije, u kojem tvrdi da liturgija ima funkciju spasenja čovjeka i kulture.
Danas je Verbum izašao s novim izdanjem Duh liturgije na hrvatskom jeziku pa preporučujemo. Vidi ovdje
Jedan od razloga zbog kojih se svijet nalazi u krizi je što ljudi na Zapadu više ne slave i ne štuju Boga. Počevši od izravnog odbijanja ateista i sekularista u društvu pa do samih vjernika. No, čak smo i mi u Crkvi usvojili sumnjive pretpostavke i predodžbe o liturgiji zbog kojih liturgija prečesto nije ni uvjerljiva ni lijepa.
U najboljem slučaju je upitno, a realno i malo vjerojatno, hoće li se naša kultura ikada oporaviti, osim ako ne obnovimo Svetu liturgiju. Dopustili smo da moderna kultura duboko utječe na Liturgiju upravo u trenutku kada nam je potrebno da liturgija vrši dubinski utjecaj na vjernike i kulturu.
Postoji legitimna rasprava o nekim detaljima (latinski ili narodni jezik, ili kombinacija, glazbeni oblici, itd.), ali za početak je važan povratak na svetopisamske norme (vidi ovdje) izložene tako pažljivo u Knjizi Izlaska, Ponovljenom zakonu i Otkrivenju. Crkvene zgrade i liturgijske norme su sve donedavno bile s njima u skladu. U posljednje vrijeme smo zalutali u praksi i dizajnu koji potiče antropocentrizam, sekularizam i prekomjerne pojmove udobnosti, dostupnosti, relevantnosti (uglavnom u efemernom smislu), i sažetosti. Bog je marginaliziran.
Budemo realni, ne treba se nadati kako ćemo jednostavno okrenuti sat unatrag i vratiti se do vremena prije 1962. godine. Sam papa Benedikt nije predvidio ovakav put. Umjesto toga, nadao se nekoj vrsti uzajamnog oplemenjivanja u kojem će se održati legitimni aspekti liturgijskog pokreta (koji je počeo oko 1900.). Osim toga, ponadao se kako će šira primjena tradicionalne latinske mise također pomoći u rješavanju ekscesa i neuravnoteženih pojava koje su se uvukle u liturgiju, stvarajući raskid s tradicijom i izazivajući bolesti suvremene liturgije, koja nažalost više odražava suvremenu kulturu umjesto da bude lijek za istu.
Kako jedan poznati bloger često naglašava: spasimo li liturgiju, spasit ćemo svijet.
