Ovo je užasno, ali ovoga morate biti svjesni.
Tvrdio sam – često – da homoseksualna ‘agenda’ već duže vrijeme strpljivo radi na postizanju svog konačnog cilja.
A taj konačan cilj je spuštanje dobne granice za pristanak na spolni odnos.
Homoseksualci polako mijenjaju jezik o devijantnim istospolnim činima i osobama koje ih redovito čine.
Predodžbu homoseksualnosti kao nešto što je skriveno i nečisto je kroz medije i zabavnu industriju zamijenila slika patnje i žrtve u vrijeme epidemije AIDS-a.
Zatim je trebalo promijeniti i sliku žrtve, što je postignuto uz pomoć “cool” likova u televizijskim emisijama i drugim kulturnim angažmanima. Razmislite malo o apsurdno visokom postotku homoseksualaca u televizijskim serijama. Danas ne možete uključiti televiziju, a da ne naiđete na emisiju ispunjenu devijantnim ponašanjem, i to u prime time terminu.
ALI! Oni su cool i emotivno osjetljivi, za razliku od disfunkcionalnih i često manje atraktivnih “hetero” likova.
Spojite ovaj pomak kulture s porastom razvoda i gotovo univerzalnom kontracepcijom, i dobivate savršenu smrtonosnu oluju koja je u mogućnosti konceptualno razdvojiti spolni čin od braka (što je to?) i rađanja (što je to?).
Jesmo li spomenuli gotovo potpunu šutnju Katoličke Crkve?
Sada kada se subkulture umnožavaju poput virusa, izgleda da smo spremni za sljedeću fazu napada na ljudsku osobu i Božji plan. Legalizacija istospolnog “braka” nije dovoljna, uskoro će se provesti sljedeća faza homoseksualne ‘agende’: spuštanje dobne granice za pristanak na spolni odnos (odnosno konačan cilj).
I sada imaju pomagače unutar Crkve koji su vrlo vidljivi i često na visokim položajima unutar crkvene hijerarhije. Određeni isusovci su odlučni zagovaratelji homoseksualnosti, njihovi nadređeni ne rade ništa kako bi ih zaustavili, a biskupi im dopuštaju da otvoreno govore bilo gdje. U Njemačkoj sami biskupi govore o blagoslovu istospolnih zajednica.
Unutar Katoličke Crkve vrlo visoko rangirane osobe inkrementalno rade na tome da se rađanje odvoji od ljudskih stvarateljskih moći, potencijala i djela.
Ako uspješno odvojite rađanje od prokreativnih čina, onda je priča o katoličkom moralnom učenju gotova, a potom i sva katolička doktrina. Kada jednom kažete da ono što je istinito (u prirodi i Objavi) nije istina, onda je gotovo.
I, da budemo jasni, konačan cilj za kojim teže je spuštanje dobne granice za one koje žele silovati s kojima mogu… imati spolne odnose.
Zaboravite na one koji pokušavaju živjeti u čistoći i koji se bore protiv različitih sklonosti. Sada visoko rangirani učitelji u Crkvi nude opravdanje za smrtne grijehe jer, napokon, ljudi ne mogu živjeti prema “idealima”. I u našem “življenom iskustvu” vidimo da živjeti u čistoći može biti teško i da mnogi padaju. Ideali i dalje ostaju ideali, ali svi znamo kako je teško živjeti po njima. Prema toj logici- ona djela koja nas sprječavaju da živimo po idealu treba prestati gledati i zvati zaprekama za primanje sakramenata.
Možda oni na vrhu, i oni iza kulisa koji potiču ovakve pokrete – imaju na umu konačnu preobrazbu Crkve, no one na nižim razinama pokreta zaista zanima samo jedno- seks s bilo kim, i to po mogućnosti od najranije dobi.
Komentar je sa bloga Fr. Z-a o vremenu u kojem živimo
…
Ako mislite da je ovo pretjerivanje, dovoljno je pogledati ovog devetogodišnjaka koji je nedavno postao zvijezda transgender scene. Prije koju godinu njegovi roditelji bi završili u zatvoru zbog zlostavljanja, a sada slobodno pokazuju da su ponosni na svog dječaka jer želi izraziti svoju osobnost kao drag queen Lactatia.
A led je probijen u siječnju prošle godine, kada je na naslovnici National Geographica osvanuo ‘transrodan’ dječak tj ‘djevojčica’ odjeven u ružičastu odjeću s ružičasto obojanom kosom uz koju stoje riječi: “Dobro u tome što sam postala djevojčica jest to da se više ne moram pretvarati da sam dječak“.
Sve ovo doprinijelo je sve otvorenijem govoru o dječjoj spolnosti i njihovoj slobodi da sami biraju- tko će biti i na kraju- s kim će biti.
Tako je prošle godine javnost bila šokirana informacijom da Francuska razmatra mogućnost da se legalna suglasnost za seksualne odnose kod maloljetnika spusti s 15 na 13 godina. Ovaj prijedlog je uslijedio nakon odluke suda u kojoj je muškarac starosti 28 godina oslobođen optužbe za silovanje jedanaestogodišnje djevojčice uz obrazloženje da nije pružala otpor. Svakom normalnom bi bilo jasno da je djevojčica bila paralizirana od straha te da je smatrala kako nema izlaza te da je prekasno da preuzme bilo što, tako da se prepustila bez otpora, bez emocija i reakcija. No sud to nije zanimalo.
Postavlja se pitanje – u kojoj je dobi maloljetna osoba u stanju pravilno psihički reagirati te procesuirati činjenice i okolnosti povezane sa seksualnim odnosima? Iako i najniža dobna granica užasava, ona od 14 godina, i ona se zakonski primjenjuje i to u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, Albaniji, Austriji ili Italiji, a dobna granica od 15 godina vrijedi primjerice u Hrvatskoj, Sloveniji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Grčkoj ili Danskoj.
A o opasnostima sve ranijeg uvođenja spolnog odgoja (odnosno problematične edukacije i literature) u odgojne ustanove, pa tako i u vrtiće, već se dosta pisalo kako na našem blogu tako i na zdravstveni odgoj.hr
Stvari polako poprimaju pravu sliku- a ona je zastrašujuća.
