Vatikan je zasigurno pripremio crveni tepih za Nancy Pelosi. Krvavo-crveni tepih, mogli bismo reći.
Dok nadbiskup Salvatore Cordileone poziva vjerne katolike da se mole za predsjednicu Zastupničkog doma SAD-a, kako bi ona doživjela “obraćenje srca”, nasmijani papa Franjo dočekuje ju u apostolskoj palači, ne dajući svijetu naznake uznemirenosti il neugode zbog njezinog otvorenog promicanja pobačaja do zadnjega trenutka trudnoće.
Nadbiskup Cordileone – Pelosin nadbiskup – opomenuo je svijet da je njezina potpora pobačaju nespojiva s katoličkom vjerom. No njezino fotografiranje s papom vjerojatno će poništiti bilo kakav dojam koji je nadbiskupov apel ostavio na širu javnost.
Prije manje od mjesec dana, Papa je novinarima rekao da je “abortus ubojstvo”. Sada je pozdravio jednog od vodećih američkih pobornika tog djela. Njegov susret s Pelosi bio je izrazito srdačniji od sastanka s bivšim predsjednikom D. Trumpom, kojeg je smrknutog lica dočekao prije nekoliko mjeseci. Što se toga tiče, našao je više vremena za Pelosi nego za kardinale koji su svojevremeno postavljali pitanja o hitnim doktrinarnim pitanjima. Očito je papa Franjo sposoban izraziti neodobravanje- bilo odbijanjem susreta s istaknutim pojedincima ili slanjem nepogrešive poruke govorom tijela tijekom obavezne fotografije. Kod Pelosi nije bilo nagovještaja takvog neodobravanja.
Prije njezina susreta s Papom, predsjednica Pelosi svratila je do kardinala Petera Turksona, čiji je ured najavio da će rado razgovarati s njom o okolišu, zdravstvenoj zaštiti, migracijama i ljudskim pravima. Da, dobro ste čuli, ljudska prava. Kardinal Turkson predsjedava novim vatikanskim odjelom s neugodnim imenom: Dikasterij za integralni ljudski razvoj. No očito nije našao vremena za razgovor s američkom političarkom o ljudskom razvoju koji se odvija u maternici.
Zatim je nakon sastanka s Papom, Pelosi našla put do crkve svetog Patrika u Rimu, gdje joj je predani rektor dao priliku čitati drugo čitanje(!?). Nažalost (ili na sreću), Pelosi je napustila crkvu nedugo nakon početka mise, a rektor je izjavio da je napustila misu zbog “sigurnosnog incidenta”- dajući svojim simpatizerima priliku da nagovijeste kako su pro-liferi ugrozili njenu sigurnost. (Zapravo je “sigurnosni incident” demonstracija protivnika zaključavanja zbog Covid-a, koji su marširali blizu crkve iz razloga koji nisu povezani s Pelosinom pojavom.)
Vrijeme dolaska u Rim nije bilo slučajno. Oh, da, prisustvovala je sastanku zakonodavaca u Rimu. No jeste li vidjeli izvještaje s tog sastanka? Ima li kakvih fotografija na naslovnicama, poput onihkoje je prikupila u Vatikanu? Ne; njezin posao sa Svetom Stolicom bio je važniji od međunarodnog skupa.
Za samo nekoliko tjedana američki će se biskupi sastati u Baltimoreu kako bi razgovarali o izjavi o “euharistijskoj koherentnosti”. Najvažnije pitanje vezano uz tu izjavu je kako će se nositi s problemom koji su stvorili katolički političari poput Pelosi i predsjednika Bidena, koji i dalje tvrde da se njihovo zalaganje za pobačaj može pomiriti s njihovim katoličanstvom. Pelosina misija u Rimu bila je uvjeriti američke prelate da ne trebaju zauzeti iskren stav po tom pitanju. I da se razumijemo: Vatikan je toj misiji dao ogroman poticaj.
Ironično, dan nakon što je pozdravio Pelosi, papa Franjo otvorio je novu Biskupsku sinodu, koja uključuje proces koji je on reklamirao kao do sad neviđenu svjetsku „slušaonicu“, prikupljajući prijedloge zainteresiranih strana diljem svijeta o tome kako bi se Crkva mogla reformirati. Zašto onda Vatikan ne sluša molbe pokreta za život- molbe za iskrenost i dosljednost?
Papa Franjo pozvao je na “sinodalnu” Crkvu, koju karakterizira decentralizirano vodstvo. Zašto onda ne poštuje vođe američke hijerarhije, dopuštajući im da razgovaraju sa svojim stadom o kritičnom moralnom pitanju? Zašto je potkopao inicijativu koju je poduzeo Pelosin vlastiti nadbiskup?
Prije tri godine, kada je konferencija američkih biskupa trebala dati izjavu o skandalu vezanim uz kardinala McCarricka, Vatikan je u zadnji čas poslao “zahtjev” za raspravu, a američki biskupi su to učinili. Ako su signali poslani tijekom Pelosinog posjeta Rimu bilo kakav pokazatelj, Vatikan se sada nada da američki biskupi neće gurati pitanje euharistijske koherentnosti. Nadajmo se i molimo da će, u interesu “sinodalnosti”, američki biskupi zanemariti tu poruku i zauzeti hrabar stav: za istinu i za život.
