Za mađarskog prelata kardinala Petera Erdö središnje pitanje nadolazeće Sinode o obitelji je: “Što je kršćanstvo?“
Generalni relator Sinode kardinal Erdö govorio je na predstavljanju Instrumentum laboris [radni dokument] u Vatikanu 23. lipnja.
U vremenu rezerviranom za pitanja, nekoliko novinara postavilo je pitanja vezana uz točke 122. i 123. iz radnog dokumenta, a koja se odnose na kontroverzni prijedlog po kojem bi Crkva trebala omogućiti razvedenim i civilno vjenčanim katolicima primanje svete pričesti. Stavak 122. bio je jedan od tri paragrafa koji su sinodalni oci odbacili u listopadu prošle godine jer nisu dobili potrebnu dvotrećinsku većinu.
Komentari kardinala Erdö su slabo popraćeni u medijima pa stoga njegove izjave objavljujemo ovdje:
Problem je dubok, i ne možemo dati iscrpno obrazloženje s kratkim odgovorom. Ovdje se radi o ozbiljnim stvarima, jer središnje pitanje Sinode je u konačnici: “Što je kršćanstvo?“.
Ako smo prirodna religija, onda bismo trebali razmišljati filozofski o svijetu, o ljudskim sudbinama, i tražiti rješenje koje se možda mijenja sa svakom novom generacijom. Ili smo učenici Isusa Krista, koji je bio konkretna povijesna osoba s konkretnim učenjem, s kojim povezujemo povijest, tradiciju, i čije je učenje dovoljno jasno.
Stoga, s velikim poštovanjem moramo ispitati Bibliju. Sa strašću moramo tražiti osobno lice Isusa Krista i njegov glas i, naravno, mi to također činimo kroz tradiciju Crkve.
I vidimo upravo u toj disciplinskoj tradiciji da je učenje Isusa o preljubu bilo vrlo zahtjevno učenje, čak i skandalozno za svoje vrijeme. Čak su i njegovi učenici govorili: “Ako je tako, ne vrijedi se ženiti” (usp. Mt 19, 10).
Dakle, to nije bilo rašireno mišljenje u judaizmu onog vremena. Čak i rabini u Galileji u Isusovo vrijeme, čiji nauk je sada bolje istražen i nadaleko poznat, imali su druga mišljenja koja su se razlikovala od Isusa. Prema tome Isusov nauk je bio vrlo strog.
Što se tiče tradicije Crkve, bilo je neočekivanih pitanja koja su se znale pojaviti na Saborima, ali Crkva uvijek ponavlja riječi Evanđelja. Mogu vam dati primjer prvog teksta u povijesti kršćanstva u Mađarskoj. Bilo je to na Saboru u Szabolcsu, pod svetim Ladislavom u vrijeme Grgura VII., gdje je rečeno:
“Ako čovjek pronađe ženu s drugim čovjekom, treba je otjerati. Ali, ako se žena pokaje, on ju može uzeti natrag. Ako on ne pristane na njen povratak, žena se ne može ponovno udati, ali ne može ni muž.”
Dakle, to je vrlo zahtjevna disciplina u usporedbi s običajima Mađara koji su u to doba još uvijek bili bliski poganstvu. Bila je vrlo kruta. A ipak je Crkva htjela braniti taj stav.
[…]
Dakle, Crkvi je oduvijek poznato da njezina poruka o braku sadrži nešto teško i provokativno. Moramo imati na umu ozbiljnost ove stvari, ali još uvijek tražiti rješenje za situacije u današnjem svijetu, jer naše poslanje je usmjereno na svijet danas.
