Danas, na prvi dan Adventa i prvi dan liturgijske godine, Hrvati izlaze glasati na prvi tkz. narodni referendum, odnosno referendum koji je potaknut iz naroda radi zakonodavnih promjena koje nije inicirala vladajuća stranka na vlasti. Unatoč nevjerojatnoj i nezapamćenoj medijskoj i političkoj kampanji protiv U Ime Obitelji, inicijatora ovog referenduma, vjerujem da će Hrvatski narod ustati protiv ‘diktature relativizma’ na koju je papa Benedikt upozoravao u knjizi Svjetlo svijeta:
„Širi se nova netolerancija, to je sasvim očito. Postoje uigrana mjerila mišljenja, koja treba nametnuti svima. I potom ih se naviješta u takozvanoj negativnoj toleranciji. Dakle, kao kada bismo rekli: zbog negativne tolerancije u javnim zgradama ne smije stajati križ. U biti s time doživljavamo ukidanje tolerancije jer to znači da se religija, da se kršćanska vjera više ne smije vidljivo izražavati.
Ako se, primjerice, u ime nediskriminiranja Katoličku Crkvu hoće prisiliti da promijeni svoj stav prema homoseksualnosti i ređenju žena, onda to znači da ona više ne smije živjeti svoj vlastiti identitet i da se umjesto toga apstraktna negativna religija postavlja za tiransko mjerilo koje svatko mora slijediti. Tada je to prividno sloboda – već i zbog toga što je oslobođenje od dosadašnjega.
No ovaj razvoj zapravo sve više i više vodi k netolerantnu zahtjevu jedne nove religije koja tvrdi da ima opću valjanost jer je razumna, odnosno jer je sama po sebi razum koji zna sve i stoga naznačava prostor koji sada treba biti mjerodavan za sve.
Da se u ime tolerancije odstranjuje tolerancija, stvarna je prijetnja pred kojom stojimo. Opasnost je u tome što razum – takozvani zapadni razum – tvrdi da je doista spoznao ono ispravno i sada podiže zahtjev za totalitetom koji je neprijatelj slobode. Mislim da ovu opasnost moramo vrlo izričito prikazati. Nikoga se ne sili da postane kršćanin. Ali nikoga se ne smije siliti da mora živjeti “novu religiju” kao jedino određujuću, kao onu koja obvezuje cijelo čovječanstvo.“
Zato doživljavam ovaj referendum kao znak borbe protiv tiranije relativizma koju današnja politička elita uporno nameće, a samo putem općeg referenduma glas naroda može doći do izražaja. U drugom slučaju, priznavanje istospolnog braka kao samo jednog u nizu oblika relativizma bi kad tad ušao u naš Obiteljski zakon, kao što je već učinjeno u nekim zemljama sa većinskim katoličkim stanovništvom. A mi katolici, da ne bude zablude, bili bismo i sami krivi za ovakav ishod. Blog Rorate Caeli prenosi odličan članak od Maria Palmara koji objašnjava zašto će katolici u Italiji na kraju izgubiti bitku protiv istospolnog braka. Isto bi moglo stojati i za Hrvatsku pa se zato velike pohvale inicijativi U Ime Obitelji koja je organizirala, na sveopće zaprepaštenje političke elite, prikupljanje potpisa za referendum. Ova inicijativa bi zaista mogla postati primjer u svijetu kao možda jedini način da se sačuva definicija braka i spriječi sve ono što proizlazi nakon što ga se relativizira. Od presudne važnosti je stoga što inicijativa za referendum dolazi od strane jedne katoličke udruge a ne, kako to inače biva po pitanju referenduma, da ga organiziraju sami političari. U tim slučajevima, što se vidi u nekim saveznim državama u Americi, referendum postaje čisto političko pitanje pa ljudi glasuju po istim stranačkim linijama. Također je vrlo bitno samo postavljanje pitanja na referendumu, koje se može konstruirati na način da zaista zvuči diskriminirajuće.
Ne sumnjam da će vladajuća garnitura relativizirati rezultate ovog referenduma što se već vidi po premijerovoj izjavi da ovako i onako novi zakon o partnerstvo ide u proceduru, a još je dodao jučer da ovakvih ‘srednjoazijskih’ referenduma više neće biti. I ja se nadam – da neće biti potrebe za ovakvim referendumima, ali kako je upozorio papa Benedikt, u svijetu i kulturi u kojoj danas živimo, možda će biti itekako potrebni.
