Po pravilu pametni glasači trebali bi biti skeptični kad političari daju ekstravagantna obećanja; jer redovito govore biračima ono što žele čuti. Ali kad vam kandidat kaže nešto što ne želite čuti, gotovo sigurno govori istinu. Pa kad demokratski kandidati u Americi obećaju da će izvršiti pritisak na Katoličku Crkvu da zaredi žene, da zaposle aktivne homoseksualce u pastoralu mladih i da će ušutkati svećenike koji se protive pobačaju, možete im sigurno vjerovati. Planiraju učiniti točno ono što kažu.
Ako Demokratska stranka dobije vlast, što će se onda dogoditi s nepokolebljivim katolicima koji se opiru političkom pritisku? Hoće li ostati bez posla? Hoće li biti protjerani iz javnog diskursa? Hoće li biti kažnjeni ili zatvoreni?
Ili će vladine agencije jednostavno stajati po strani i promatrati kako val protukatoličkog nasilja doseže vrhunac? Već smo vidjeli znakove opasnog trenda: rušili su se kipovi, crkve vandalizirale, svetišta oskvrnavila. Ti ružni incidenti umanjuju se u glavnim medijima i od lokalnih dužnosnika (koje političke stranke?) u gradovima u kojima se događaju. Ali događaju se, uz sve veću učestalost.
Već smo vidjeli – u Francuskoj, Nigeriji, Indiji – kako protukatoličko nasilje može prerasti u krvoproliće, posebno kada političke vlasti ne vide razlog da daju posebnu zaštitu vjeri koju smatraju politički retrogradnom. Robert Royal, urednik The Catholic Thing primjećuje:
“Nije samo COVID-19 globalna pandemija. Represija i nasilje nad katolicima – kao i protiv uobičajenog zdravog razuma – pojavili su se širom svijeta bez one vrste ogorčenja koje vidimo kada crnac, Latino Amerikanac ili musliman dožive nasilje. Antikatoličanstvo je “razumljivo” u našoj dominantnoj kulturi.”
Katolici mogu pobjeći od neugodnosti ako udovolje zahtjevima te dominantne kulture. Oni onda mogu i iznositi svoja mišljenja, javno ili na društvenim mrežama, bez straha da će biti ušutkivani. Oni mogu slobodno ostvarivati svoja građanska prava – barem ona prava koja još uvijek priznaje vlada. Mogu čak postati vođe antikatoličkih političkih stranaka – pod uvjetom da prihvate platformu stranke. Zar se progon ne razvija uvijek ovako? Slabim kršćanima nude se nagrade, dok se tvrdoglava manjina kažnjava.
Zapravo, što smo do sada već vidjeli od Demokratske stranke:
– Demokrati podržavaju zakon o “zločinima iz mržnje” što bi značilo kazneno djelo za obranu katoličkog učenja o ljudskoj spolnosti.
– Ista je stranka iznjedrila predsjedničkog kandidata koji se zavjetovao da će obnoviti pravosudni napad na redovničke zajednice Little Sisters of the Poor, čije je navodno kazneno djelo otpor protiv nemoralnog saveznog zakona po kojem moraju platiti za zdravstvo koje osigurava kontracepciju.
– Kandidat za potpredsjednicu države postavila je pitanje treba li članu vitezova Columbusa (laičke udruge) dopustiti da bude izabran za saveznog suca. Dok je radila kao tužiteljica neumorno je progonila zviždače koji se zalažu za život, umjesto istraživanja zločina koje je počinio Planned Parenthood.
– Vodeći predstavnici iste stranke postavili su posebna ograničenja za lokalne crkve od Brooklyna do San Francisca.
Pokojni kardinal Francis George predvidio je opasnost od progona kada je izrekao svoje poznato predviđanje:
“Očekujem da ću umrijeti u krevetu, moj nasljednik umrijet će u zatvoru, a njegov nasljednik umrijet će mučeničkom smrću na javnom trgu.”
Danas se čini malo vjerojatnim da će kardinal Cupich biti poslan u zatvor zbog protivljenja kulturnom trendu. Ali ako ga naslijedi borbeni prelat, treći dio proročanstva kardinala Georgea mogao bi se ostvariti.
Ipak je utješno znati da je pokojni kardinal u svom proročkom upozorenju nastavio govoriti što će se dogoditi nakon mučeništva budućeg nadbiskupa Chicaga:
Njegov će nasljednik pokupiti krhotine razorenog društva i polako pomagati u podizanju i obnovi civilizacije, kao što je to Crkva često činila u povijesti čovječanstva.
