Što bi katolički biskup trebao naučavati? Zakletva vjernosti pri preuzimanju službe koja će se obavljati u ime Crkve daje sažet odgovor: „U ispunjavanju zadaće koja mi je povjerena u ime Crkve, čvrsto ću se držati nauka u cijelosti; vjerno ću ga naučavati i objašnjavati, i izbjegavat ću bilo kakva učenja koja su mu suprotna”.
Koje su osobine potrebne da se muškarac razmatra za promaknuće u biskupsku službu? Kanon 378, §1, 1º odgovara ovako: „Da bi kandidat bio sposoban za biskupstvo, zahtijeva se da: se odlikuje čvrstom vjerom, dobrim ponašanjem, pobožnošću, revnošću za druge, mudrošću, razboritošću i ljudskim vrlinama te da je obdaren drugim sposobnostima koje ga čine prikladnim za vršenje dotične službe…“.
Koje su osobine koje Crkva traži kod muškarca kako bi ga promaknula u Kardinalski zbor? Kanon 351, §1 kaže sljedeće: „Za promaknuće u kardinale rimski prvosvećenik slobodno izabire muškarce koji su barem u redu prezbiterata i koji se odlikuju naukom, ćudoređem, pobožnošću i razboritošću u radu; a oni koji još nisu biskupi moraju primiti biskupsko posvećenje“.
Kardinal Jean-Claude Hollerich, nadbiskup Luksemburga, nedavno je u jednom intervjuu rekao da su „Crkveni stavovi o homoseksualnim odnosima kao grešnim pogrešni. Vjerujem da sociološki i znanstveni temelj ove doktrine više nije točan. Vrijeme je za temeljnu reviziju crkvenog nauka, a način na koji je papa Franjo govorio o homoseksualnosti mogao bi dovesti do promjene doktrine”.
Nauk Crkve o nemoralnosti sodomije, čiji grešni čin dovodi do homoseksualnog odnosa između dva muškarca ili dvije žene, kardinal opisuje najprije kao „stavove“, a zatim kao „doktrinu“ ili „učenje“. On misli da je to „pogrešno” jer se, očito, ne temelji na Svetom pismu, Tradiciji ili naravnom zakonu, već na „sociološkim i znanstvenim temeljima” koji „više nisu točni”. Stoga on poziva na „temeljnu reviziju crkvenog učenja”.
Takve izjave otkrivaju razmišljanje čovjeka koji je odbacio svoju dužnost biskupa i kardinala, a isto tako krštenog sljedbenika Isusa Krista u Katoličkoj crkvi, da se „čvrsto drži nauka vjere u cijelosti”. Javno je odbacio ono što je dužan podržati i braniti. Žalosno je okarakterizirao nepromjenjiv nauk Crkve o nemoralu homoseksualnih djela, koje je jasno naučavan u Svetom pismu, Tradiciji i naravnom zakonu, kao pogrešan.
Ako uistinu vjeruje da je ovo učenje „pogrešno”, onda bi trebao učiniti jednu od ove dvije stvari (molim se da učini prvu): 1) ako želi ostati vjeran Kristu i Njegovoj Crkvi, mora se pokajati i poreći svoju tešku pogrešku te javno prigrliti nauk Crkve; ili 2) ako pogrešno odluči da je on u pravu, a Crkva u krivu, onda bi trebao poduzeti jedini mogući moralno i intelektualno pošten korak i odstupiti sa pozicije autoriteta u Crkvi, budući da nije spreman ispunjavati svoju dužnost jer uvažava „učenja koja su suprotna nauku Crkvu”, dužnost koju je svojevoljno preuzeo, ali je sada potpuno odbacuje.
Ako bi ostao kardinal nadbiskup Luksemburga, a odbio izvršiti svoju dužnost poučavajući katoličke istine, onda bi to predstavljalo zlonamjernost najvišeg reda. Bilo bi to oportunističko korištenje moći u Crkvi kako bi se pokušao uništiti crkveni nauk, nanoseći veliku štetu vjernicima. Takva smjela subverzija je vrhunac klerikalizma, jer računa da će ga se saslušati, a ne proturječiti, pošto je to ono što katolički vjernici obično trebaju činiti kada govori kardinal nadbiskup.
Skandalozno odbacivanje nauka Crkve o teškom nemoralu homoseksualnih čina od strane kardinala Hollericha neizbježno će potvrditi ljude u grijehu ostavljajući lažni dojam da bi Crkva mogla biti na rubu promjene svoga nauka, umjesto da poput kardinala Hollericha shvate kako sodomija nije u redu. Po kardinalu, sodomija više ne bi bila smrtni grijeh, teška zloporaba seksualnosti koja vrijeđa Boga i vodi druge u grijeh. Umjesto toga, sodomija bi sada bila prepoznata kao dio Božjeg plana za čovječanstvo.
Kardinal Hollerich je generalni relator „Sinode o sinodalnosti“ 2023., koja je sada u početnoj pripremnoj i konzultativnoj fazi. Hoće li upotrijebiti tu ključnu ulogu da Sinodi nametne svoj poziv na „temeljnu reviziju crkvenog učenja” o homoseksualnosti?
Kardinal Hollerich isto tako obmanjuje ljude učeći da je katoličko učenje o moralu promjenjivo jer njegova istina nije utemeljena na božanski nadahnutom Svetom pismu, Tradiciji ili naravnom zakonu, već ovisi o stalno promjenjivim teoremima „sociologije i znanosti”. Poslanje Crkve, koje je apostolima predao sam naš Gospodin, jest vjerno prenositi polog vjere. Istine o pologu vjere nikada ne mogu biti u proturječju ni s jednim istinitim otkrićem ljudske znanosti. Razum i objava, uči Crkva, djeluju u skladu, a ne u suprotnosti.
Kardinal Hollerich iznevjerio je obveze koje je slobodno preuzeo kada je prihvatio ređenje za biskupa, kada je dobio dužnost da bude „doktrinarni učitelj“ (kanon 378, §1). On sada poziva na „temeljnu reviziju crkvenog učenja”. Upravo je to višestoljetni zadatak heretika od Arija do modernista. To je isprazna umišljenost, koja uključuje tragični zagrljaj laži obećane u prvoj kušnji: „i vi ćete biti kao bogovi” (Post 3, 5).
Bog jedini utvrđuje i obznanjuje čovjeku što je istinito i lažno, uključujući i pitanja seksualnog morala. Naša vjernost Kristu zahtijeva da odbacimo svaku ideju da možemo ili bismo trebali promijeniti katoličku doktrinu u potrazi za „novim revidiranim učenjem“, čime se zapravo ponavlja stara pogreška. Moramo se moliti za kardinala Hollericha – da odbaci svoju zabludu i da s ljubavlju i uvjerenjem naviješta Kristovu istinu.
