Portal The Pillar je nedavno intervjuirao novog prefekta Dikasterija za nauk vjere, budućeg kardinala Victora Manuela Fernandeza. Za The Pillar ovo je bila ekskluziva i Fernandezu su, iako vrlo pristojno, postavljali dosta direktna pitanja o njegovom imenovanju.
U stara vremena, institucija koja mu je sada povjerena na brigu zvala se inkvizicija (koju treba razlikovati od španjolske inkvizicije, koja je bila ogranak monarhije). Kasnije je nazvan Sveti Oficij, a sada “Dikasterij za nauk vjere”.
Papa Franjo, možda se prisjećajući problema koje je njegov prijatelj Leonardo Boff imao s istim odjelom, napisao je Fernandezu pismo u kojem ističe da je u prošlosti institucija, koju je godinama vodio njegov učeni prethodnik Joseph Ratzinger, kasnije papa Benedikt XVI., “umjesto da promiče teologiju znanja, tragala se za mogućim doktrinarnim pogreškama. Ono što očekujem od vas je nešto sasvim drugo.” Fernandez je ovu opomenu nazvao “prekretnicom”.
Čini se da je ovaj koncept dikasterija doista “nešto drugačiji”. Institucija koja je nastala u žaru sukoba koji su prijetili istini vjere ima poslanje braniti pravovjerje. Reći da je njena misija promicati navodno “novo” teološko znanje, izgleda ka da želite kombinirati rad kočnice i gasa na automobilu.
Fernandez opravdava novu misiju žaleći se na nedostatak teologa veličine “Rahnera, Ratzingera, Congara ili von Balthasara”. Zar je zaboravio da su oni odgajani baš za vrijeme ureda Sveta Oficija. Bili su proizvod njihovih vjerskih kongregacija ili akademske zajednice, često s određenom napetošću vis-à-vis Svetog oficija.
Je li kardinal Fernandez zadužen za pronalaženje novih genija za intelektualnu disciplinu teologije? Ako je, to mi odmah stvara nervozu.
Kao i prefektov primjer onoga što bi zahtijevalo intervenciju u vezi doktrinarne pogreške:
”Očito, ako netko kaže da Isus nije pravi čovjek ili da sve imigrante treba pobiti, to će zahtijevati snažnu intervenciju. Ali u isto vrijeme, ta [intervencija] može biti prilika za rast, obogaćivanje našeg razumijevanja. Na primjer, u tim slučajevima bilo bi potrebno popratiti tu osobu u njezinoj [sic] legitimnoj namjeri da bolje pokaže božanstvo Isusa Krista ili će biti potrebno razgovarati o nekom nesavršenom, nepotpunom ili problematičnom imigracijskom zakonodavstvu”.
Njegov komentar na negativnu ocjenu dikasterija iz 2021. o neodobravanju blagoslova za istospolne parove je da- dokument ne “miriše na Franju”. Kako namjerava ublažiti direktive tog dokumenta? On vjeruje da “postoje izrazi koji su teološki ispravni, ali koji se lako mogu krivo shvatiti”. Kao primjer daje rečenicu “Bog ne blagoslivlja grijeh”.
Intervju je vjerojatno bio odobren zbog kritika do kojih je došlo zbog objave imenovanja. To je pomalo zastrašujuće. Ako je ovo “kontrola štete”, što možemo očekivati u budućnosti?
