Papa Franjo nedavno je izrazio “zabrinutost” što se Crkva u Njemačkoj udaljava od Sveopće Crkve, ali s druge strane nije uspio ispraviti heretička učenja Sinodalnog puta o spolnosti.
Njemačke novine WELT objavile su pismo pape Franje naslovljeno na četiri žene, od kojih su dvije profesorice teologije. Ovo pismo, napisano na njemačkom, navelo je kritičare Sinodalnog puta da pohvale Franju zbog osude njemačke sinode. Ali papina kritika nema nikakve veze s napadom Sinodalnog puta na katoličko moralno učenje, već s potkopavanjem autoriteta biskupa putem “Sinodalnog vijeća” koje njemački biskupi pokušavaju osnovati.
U pismu rimski prvosvećenik piše da dijeli “zabrinutost zbog sada već brojnih konkretnih koraka kojima veliki dijelovi ove mjesne [njemačke] Crkve prijete da će se sve više udaljavati od zajedničkog puta Sveopće Crkve”.
Kao znak da se Katolička Crkva u Njemačkoj udaljava od Sveopće Crkve, Franjo spominje “konstituciju Sinodalnog odbora… koji ima za cilj pripremiti uvođenje savjetodavnog tijela za donošenje odluka [‘Sinodalno vijeće’] koje, u obliku navedenom u odgovarajućem tekstu rezolucije, nije u skladu sa sakramentalnom strukturom Katoličke Crkve i čije je osnivanje Sveta Stolica stoga zabranila pismom od 16. siječnja 2013., koje sam ja posebno odobrio.”
Stalno sinodalno vijeće koje njemački biskupi zamišljaju je “demokratsko” upravno tijelo koje se sastoji od klera i laika s autoritetom nad pojedinim biskupima. Vatikan je u siječnju zabranio njemačkim biskupima da uspostave ovo sinodalno vijeće. Međutim, čelnik Njemačke biskupske konferencije oglušio se o naredbu iz Vatikana i nastavio s “Sinodalnim odborom”, čija je jedina svrha priprema stalnog Sinodalnog vijeća.
Ovo može zvučati kao čvrsto odbacivanje heretičkih ideja njemačkog sinodalnog puta. Doduše, pismo bi bilo jedna od mnogih izvrsnih prilika da se osude heretički dokumenti Sinodalnog puta u vezi s homoseksualnim činovima, istospolnim “blagoslovima”, ženskim ređenjima i transrodnošću. Ali takve stvari se, naime, nisu ni spominjale.
I nadbiskup Berlina i biskup Speyera uveli su “blagoslov” za homoseksualne zajednice, navodeći riječi pape Franje kao opravdanje. Ako je Franjo odbacio ovakvo tumačenje njegovih riječi, koje je u suprotnosti s crkvenim naukom, zašto nije intervenirao? I zašto Franjo nije ukorio biskupa Johana Bonnyja koji je javno ustvrdio da papa Franjo odobrava planove belgijskih biskupa da “blagoslove” istospolne parove?
Istina je da je Kongregacija (sada Dikasterij) nauka vjere (CDF) izdala odgovor 2021. godine, potvrdivši tradicionalno crkveno učenje navodeći da Crkva nema moć blagoslova istospolnih zajednica. Međutim, od tada je nauk Crkve u tom pogledu dosljedno potkopavan.
Niti jedan od Papinih postupaka ne sugerira da je on posebno zabrinut zbog heretičkog učenja Sinodalnog puta u vezi sa seksualnim moralom. Umjesto toga, čini se da je zabrinut zbog toga što će biskupi prepustiti svoju vlast nekoj vrsti sinodalnog parlamenta.
