Jedini način da se dokument Fiducia Supplicans učini pravovjernim jest pretvarati se da dvije riječi koje znače istu stvar kada se koriste u istom kontekstu ne znače istu stvar kada se koriste u istom kontekstu.
Da, papa Franjo je objavio jednu od najgorih napada na Tradiciju i zdrav razum u povijesti Crkve; da, kardinal Fernandez je potpisao san Jamesa Martina – našu noćnu moru; da, papinski apologeti očituju se jasnim znakovima neke vrste štokholmskog sindroma; i da, postoji de facto raskol između biskupskih konferencija- dok jedni skidaju prašinu sa svojih duginih boja, dotle neki istočni Europljani i Afrikanci govore Fernandezu gdje, s poštovanjem, može staviti svoju deklaraciju.
Ali samo zato što se Duh Drugog vatikanskog sabora reinkarnirao u današnja doba, to ne znači da bismo trebali biti potišteni ili ljuti. Vidite, ako ćemo biti iskreni prema sebi, moramo priznati da je to bilo neizbježno. Blagoslovi istospolnih parova traju godinama u dijelovima Europe, a druge manifestacije homoseksualnosti odvijaju se desetljećima u bogoslovnim sjemeništima i kancelarijama – tko može zaboraviti onu kokainsko-sodomsku orgiju koja se dogodila u Rimu?
Osim toga, ove pseudo-doktrinarne formulacije iz Vatikana koje se objavljuju s Papinim odobrenjem nisu ništa novo. Daleko od toga!
Budimo iskreni; da je papa konačno potpisao dvosmislenu, filozofski pogrešnu deklaraciju koja utire put blagoslovima homoseksualnih parova, iznenađujuće je kao i suočavanje s ledenim cestama usred zime.
Sada znam što mislite: Papina izjava ne govori ništa o blagoslovu istosplonih zajednica. Pa, u pravu ste, ne govori ništa o blagoslovu homoseksualnih zajednica. No sasvim je jasno u paragrafu 31 da svećenici sada mogu blagoslivljati istospolne “parove”. Dakle, čini mi se da bismo ovdje trebali postaviti najvažnije pitanje: Što je to par?
Možda biste mogli pomisliti da izostavljanje riječi “zajednica” spašava dokument od bilo kakvog dojma da su papa Franjo i njegov sljedbenik, kardinal Fernandez, u redu s blagoslovima koji su homoseksualni u svojoj naravi. Pa, možda vjerujete da će komunizam konačno uspjeti ako se samo više potrudimo, ili da cjepiva mogu biti zajamčeno sigurna i učinkovita nakon 10 minuta testiranje. Ovo je, na kraju krajeva – slobodna zemlja, i slobodni ste vjerovati u koje god bajke želite. Kao što je papa Franjo slavno rekao o homoseksualcima, “Tko sam ja da sudim?”
To što je riječ ”zajednica” izostala iz deklaracije potpuno je besmisleno ako imate rječnik ili možete pristupiti Internetu. Vidite, ako krenemo na mali izlet kroz povijest jezika, otkrit ćemo da riječ “par” dijeli isto etimološko naslijeđe kao i riječ “pariti se”. (Ako djeca gledaju, neka napuste prostoriju.) Riječ pariti znači upustiti se u seksualnu aktivnost s drugom polovicom para. U slučaju Marka i Žarka, jedini način na koji mogu biti “par” je ako su povezani u partnerstvo.
Za one koji pokušavaju obraniti ovaj dokument od optužbi da je de facto odobrio blagodati homoseksualnih zajednica pozivajući se na činjenicu da govori samo o nevjenčanim sodomitima koji dijele stan i pudlicu, ne dovodim u pitanje vašu vjernost, nego dovodim u pitanje kvalifikacije vaših učitelja u školi.
Jedini način da ovaj dokument učinimo pravovjernim je pretvarati se da dvije riječi koje znače istu stvar kada se koriste u istom kontekstu ne znače istu stvar kada se koriste u istom kontekstu—i da svećenik koji blagoslivlja dva čovjeka koji se predstavljaju kao dio aktivne sodomske veze nije svećenik koji daje blagoslov koji je povezan s homoseksualnom vezom.
U konačnici, ako je dokument sam po sebi užasan – a jest – možemo se barem radovati činjenici da su odgovori na njega smiješni, komični i zabavni.
Da zaključimo, ne postoji ništa što stvarno možemo učiniti u vezi s tim na institucionalnoj razini, ali ako ne budemo oprezni, moglo bi nam se dogoditi da nas kaos usisa. No, koliko god se neki trudili narušiti ugled Crkve, ne mogu nam oduzeti našu kršćansku radost povodom slavlja Kristovog dolaska ovog Božića
