Papa Franjina nova enciklika Laudato Sii (Hvaljen budi) bit će objavljena 18. lipnja. Naslov dolazi od poznatog hvalospjeva svetoga Franje Asiškoga Pjesma stvorova. Laudato Sii će biti druga enciklika Franjinog pontifikata nakon Lumen fidei u 2013. godini, enciklike koju je započeo papa Benedikt XVI., a Franjo dovršio. Ova, nadolazeća enciklika, međutim, već je stvorila mnoge kontroverze, nagađanja, pa čak i kritike.
“Ekolozi” i drugih neo-pogani već tvrde da je enciklika dokaz da je papa Franjo radikalan ljevičar, dok s druge strane oni koji strahuju od prevladavajuće moći eko-ekstremizma i prateće politike, već igraju ulogu apologeta, pažljivo objašnjavajući što sve spada, odnosno ne spada, pod nadležnost učiteljstva Petrovog nasljednika. Puno se toga već zaključuje … a sve što znamo sa sigurnošću je naslov.
Što zapravo možemo očekivati od Laudato Sii?
Djelo je moralne teologije
Papinsko učenje se ne može upakirati u prigodnu kutiju nekog političkog diskursa. Enciklika će, kao što znamo, imati puno toga za reći o odgovornoj brizi za sve stvoreno, ali nema sumnje da će više govoriti o korijenu moralnih uzroka problema. U intervjuu na nedavnom povratnom letu iz Bosne, papa je naznačio kako će se enciklika baviti “rakom” konzumerizma i relativizma.
Nije enciklika o “zaštiti okoliša”
Moramo je prestati nazivati “enciklika o zaštiti okoliša”. U stvari, ako ste vjernik, prestanite govoriti “okoliš” uopće. Obmanjujuće je. Umjesto toga trebali bi govoriti o “stvaranju” i “ekologiji”. Nauk Crkve o dužnosti brige za sve stvoreno nije neki “položaj” ili “stav” koji postoji sam za sebe. Ona potječe od Objave koju je Crkva dobila od Stvoritelja. Takav nauk ne može postojati bez pozivanja na Boga i čovjeka, jer stvaranje ne postoji samo za sebe. Ono ovisi o Bogu Stvoritelju i čovjeku skrbniku . Ovaj pristup se s pravom naziva “ekologija”, jer gleda na cijelu “ekonomiju” stvaranja odnosno stvorenja. Stvaranje je Božji dar čovjeku, ali i čovjek je Božji dar čovjeku (Centesimus Annus, 38), i kao jedini racionalni dio stvaranja, čovjek je jedini sposoban brinuti se za njega.
Enciklika će slijediti ranije katoličko učenje
Kada bi povjerovali u sve što se piše po medijima, rekli biste da Crkva uskače u novi val “zelene” politike. U stvarnosti, oba prethodnika pape Franje su ostavili bogato učenje vezano uz brigu za stvaranje, i to toliko da je Benedikt XVI. bio nekima poznat kao “Zeleni papa“. Naravno, čak i ono što je papa Benedikt učio nije bila novo. Laudato Sii bez sumnje će nastaviti u istom smjeru i vjerojatno čak i napraviti eksplicitnu referencu na učenje dvojice ranijih papa u području ekološke moralne teologije (provjerite spominju li se Benedikt XVI. i Ivan Pavao II. u fusnotama)
Fokusirat će se na obitelj
Papa Ivan Pavao II. je nazvao obitelj “Prvom i osnovnom strukturom” ljudske ekologije (Centesimus Annus, 39). Ukratko, jednostavno ne možete ništa suvislo govoriti o stvaranju bez riječi o obitelji. Brinuti se za sve stvoreno bila je prva zapovijed koju je Bog dao obitelji – naravno – nakon zapovijedi da stvaraju obitelj (Postanak 1,28). No, obitelj je na prvom mjestu. Sve socijalne enciklike, od Rerum novarum do Familiaris Consortio- naglašavaju ulogu obitelji u, zapravo … svemu. Očekujte isto i od Laudato Sii.
Fokusirat će se na siromašne
Enciklika će izraziti posebnu brigu za siromašne, jer socijalni nauk Crkve uključuje “preferencijalnu opciju za siromašne“, a Stvaranje je darovano svim ljudima, a ne samo onima kojima se dogodilo da više koriste njegove resurse. Siromašni su posebno pogođeni učincima razvoja i industrije, a razvijena društva s naprednom tehnologijom i većom potrošnjom energije moraju imati na umu pogled na opće dobro i posljedice za siromašni svijet. Očekujte da će nas Papa podsjeti kako dostojanstvo siromašnih zahtijeva posebnu pažnju.
Reći će nešto i o “klimatskim promjenama“
Glavna točka interesa vezana uz nadolazeću encikliku je pitanje hoće li Papa “podržati” teorije o klimatskim promjenama.
Papa bi u enciklici mogao govoriti o realnosti klimatskih promjena, ako ni zbog čega drugog onda zato što se čini da je ona uglavnom prihvaćena od strane nadležnih prirodnih znanstvenika. Naravno, Papa govori o moralnom karakteru i posljedicama klimatskih promjena. On može govoriti o tome s moralnog stajališta, što mu je svakako u ovlasti, a to je najvažnije za vjernike. Kršćanska dužnost je briga za stvorenja – svu kreaciju, bez obzira na to da li se klima mijenja ili ne, zbog ljudskog djelovanja. Ovisimo o Božjoj Riječi i božjoj zapovijedi da se brinemo za dar stvaranja.
Sve pohvale i slava pripada Bogu
Za one koji su zabrinuti zbog pogansko-panteističkih trendova u suvremenim pokretima za zaštitu okoliša (i to s pravom), činjenica da se naslov enciklike temelji na Pjesmi stvorova je olakšanje. Pjesma svetoga Franje nije pjesma o stvorenjima, već o Stvoritelju. Ona poziva sve stvoreno da slavi svog Stvoritelja. Stvaranje ne otkriva svoju slavu, nego slavu i veličanstvo Jednoga Boga. Sam naslov ove enciklike sugerira kako će prva tvrdnja pape Franjo biti da se samo Stvoritelja slavi i pripisuje mu božanske atribute, a ne Njegovim stvorenjima.
