Prenosimo dijelove članka s bloga LMS Chairman u kojem se analizaraju moguće posljedice ove netom završene Sinode o obitelji:
Ono što smo gledali ova dva tjedna je, ipak, prilično zastrašujuće. Svjedočili smo otkrivanju, djelovanju i porazu jednog nemilosrdnog pokušaja manipuliranja sinodom i, kroz sinodu cijelom Crkvom. Nema razloga povjerovati da će ova prijetnja samo nestati. Doći će nova, veća sinoda o istim temama iduće godine, a postoje mnogi razlozi koji daju naslutiti da će je voditi ponovno isti ljudi. Ljudi koji su proveli jednu grubu jednostranu anketu prije sinode, koji su objavili odgovore iz Njemačke (koja je imala prave odgovore) a ne iz drugih mjesta (jer možda odgovori nisu bili odgovarajući); ljudi koji su objavili apsurdno liberalno izlaganje laičkog para na sinodi, jer su se složili s njima, ali su odbili objaviti govore nekih kardinala s kojima se nisu složili; to su ljudi koji su proizveli ono prvotno izvješće na sredini sinode, gurajući svoju politiku u jednom smjeru. Oni su završili krvavog nosa, ali neće odustati. Sljedeći put bi mogli pobijediti: mogli bi dobiti završno izvješće po nacrtu onog prvotnog koje su skrojili, ili čak nešto gore. Moramo prihvatiti činjenicu da je to sasvim moguće.
Sada smo suočeni s prijetnjom koju su tradicionalni katolici poprilično mogli predvidjeti. Strukture same Crkve bi se mogle iskoristiti, možda tiho, da se potkopava nauk Crkve o braku, s određenim stupnjem odobrenja od samog vrha. (To je u biti ono što je kardinal Burke govorio.) Učenje o braku je već potkopano zbog svećenika koji dijele pričest razvedenima i ponovno vjenčanima (u Njemačkoj). Ono je potkopano zbog onih biskupa koji odbijaju propovijedati o tome. Ono je potkopano bračnim sudovima u nekim dijelovima svijeta gdje se ništavnosti braka dijeli poput slatkiša. Nema ništa novo u tome da se strukture Crkve zloupotrebljavaju kako bi se, samo po sebi, potkopao brak. Ono s čim smo suočeni je mogućnost da bi Zakonik kanonskog prava, Katekizam Katoličke Crkve, i službena stegovna politika Crkve, mogli zašutjeti o problemu rastavljenih i ponovno vjenčanih katolika koji primaju pričest.
Dopustite mi da ovo naglasim: Nijedan Papa ne će proglasiti ex cathedra da brak nije neraskidiv. Ali..
Ali, moguće je da, uz odobrenje Vrhovnog zakonodavca, crkveno pravo prestane govoriti o primanju pričesti, što pruža učenju o nerazrješivosti neke praktične implikacije. Prestali bi se provoditi božanski zakoni po tom pitanju. Ako se to dogodi, morat će se objaviti novo izdanje Katekizma Katoličke Crkve s izbrisanim odgovarajućim paragrafima.
Na svom blogu vlč. Longenecker govori o točno ovom problemu:
„Evo primjera: dva puta u posljednjih tjedan dana sam se morao konfrontirati s katolicima u nepravilnim brakovima. Jedna žena u vancrkvenom braku mi je rekla kako je mislila da je sada u redu da i ona primi pričesti, jer, “Papa je promijenio sva ona stara pravila.” Drugi je čovjek razveden i živi s drugom ženom. Također me uvjeravao kako je sada u redu da primi pričest, jer, “Papa Franjo je promijenio pravila.” Znam da ste mislili dobro dragi Sveti Oče, i ja vam se divim i volim vas, ali taj proces koji ste pokrenuli nam ne pomaže.”
Ovo se događa i prije nego što su se bilo kakve službene promjene dogodile. Sada zamislite što će se dogoditi ako dođe do nekih službenih promjena. Oprez i primjenljivost samo u rijetkim slučajevima, uz suglasnost biskupa– možete misliti. Malo je onih koji će gnjaviti biskupa da im dodijeli dozvolu, ništa više od onih koji idu do biskupa po dozvolu kako bi postali izvanredni poslužitelji pričesti. (Kladim se da niste znali da je ona potrebna: Redemptionis Sacramentum 155.)
Svećenici poput vlč. Longeneckera su svjesni kako obveza da ne smiju dijeliti svetu pričest javnim grešnicima ne proizlazi isključivo iz kanonskog prava; to proizlazi iz božanskog zakona, što je na kraju čin milosrđa prema pričesniku. Ako se javni grešnici počnu javljati za pričest, možda s pismom biskupu, svećenici poput vlč. Longeneckera će se zaista suočiti s vrlo ozbiljnim problemom.
